dacin log

Svijet shvaćam samo onda ako drhtim od tog čuda. Što zovem čudom? ako nadnaravno probije prirodu odozgo i iznutra. ako transcendentno upadne u svijet nužnosti. Ne znam što se zbiva iza granica. nadilazi pamet. ne može se shvatiti samo proživjeti. Ozračje čuda. iza granica, od moga nerazmjerno jače postojanje. Ja samo vidim da nešto prosjaji kroz nužnost, i to je najviše što još mogu podnijeti. Logiku ne vidim, zato zovem čudom, kao da je izuzetak ili slučajnost. Ali znam da od mene više ili jače postojanje također ima svoju logiku. i kada me dodirne ta logika, padam u zanos, možda zapjevam ili imam vizije, pišem pjesmu ili plešem po livadi sred drhtave trave. Jer mit i glazba najbolje shvaćaju čudo. Čudo je logika i magije zajedno, u jednom trenutku neodvojivo. razum i vizija. duh i tijelo. razdvojeni ili što je isto sjedinjeni u duši. raspleteni ili što je isto stopljeni. trenutak čuda je kada se nešto napuni i prelije, i izlije. kao što se ljepotom i zanosom napune jasmin i maslina te isteku na vršcima grana. to je cvijet. očitovana tajna. vidljiv misterij. ako se ono što je najvećoj dubini, unutra, unutra, odjednom pojavi vani.
malo je idiličnih ljudi, ali ih ima. oni koji umiju mirno sjediti uz vino ili čaj, ne žure se, leže u travi i ništa neće. sposobnost da čovjek šuti, da sjedi, da čeka.

čudo je voljeti ludo...u ta čudesa vjeruje svaka blesa..

"Svijet shvaćam samo onda ako drhtim od tog čuda." prvom je rečenicom nažalost, autorica limitirala sebe, kao i ostatak loga, kao traljavog pokušaja obrazloženja te iste rečenice. sjedi jedan

zamišljam belu kako bi se sada smijao na tvoj komentar tantra i započeo pisati poglavlje: narav.