Rezervirano za voljene....
Upalio je TV…. Zapalio cigaretu i pogledom pratio dim, kako nestaje negdje u nekom kutu praznog stana…. Valentinovo…. Dan rezerviran za voljene…. Ne za njega…. Sjetno se osmjehnuo…. Sjetio se malog dječaka…. Nije shvaćao zašto ga otac ne voli…. Ma koliko se trudio, ništa nije uradio dovoljno dobro…. Danas zna…. Danas zna da je otac bio ljut na njega…. Ljut jer je bio njegova slika i prilika, a on je optuživao majku da to nije njegovo dijete…. Tražio je razlog napustiti je…. Baš kao i dvije prije nje…. Oče znaš li kako je prolaziti pored starije seke, a ona okrene glavu od tebe? Mrzi me, jer misli da imam ono što ona nema, Tebe…. Ironija…. Cijeli moj život je ironija, farsa…. Majka me voli samo onda kad treba nešto, inače nema vremena…. Nema vremena, treba brinuti za brata…. Nisam ljubomoran na njega…. Bio sam, ali ta tvoja bolesna ljubav uništila ga je…. Uništila mu je brak, gurnula ga je alkoholu u naručje, a ti i dalje odlučuješ za njega…. Hvala…. Draže mi je da me ne voliš…. Moj brat? Trudio sam se zadobiti njegovu ljubav…. Bio je lijep…. Mama je mislila da je to dovoljno za život…. Njoj je bilo, pa je mislila da će tako i njemu…. Možda bi i bilo, samo da ga je pustila…. Danas je moj brat samo prolaznik kroz život…. Ni ne znam što mu je važno, osim flaše…. I on me se uglavnom sjeti početkom svakog trećeg mjeseca, kad stignu opomene za neplaćene režije…. Inače je mu je život ispunjen za šankom lokalnog birca, gdje nakon treće flaše nečega, postaje heroj lokalnih alkića…. Najstarija seka, njoj jedva lice pamtim…. Koliko god ja priželjkivao, nikad me nije smatrala bratom…. Ne mogu je optuživati zbog toga…. Ali u trenucima samoće, pitao sam se da li je i ona sama? Ljubav…. samo to sam tražio u životu…. Nisam shvaćao zašto toliko ljudi nanosi bol onima koji vole…. Ne shvaćam ni danas…. Nikad neću shvatiti zašto ljudi vole one koji ih vrijeđaju, nanose im bol? Zakleo sam se da kad pronađem ljubav svog života, bit ću joj najbolji na svijetu…. Voljet ću je, maziti, paziti…. Nikad neću zaboravljati one sitnice koje su joj važne…. Učinit ću joj život lijepim, kupit ću joj sve što poželi…. Čitat ću joj želje iz očiju, sve za ljubav…. Gorko se osmjehnuo…. Našao sam ju…. Princezu svojih snova…. Bilo je predivno dok nije postalo ozakonjeno…. Sve je još bilo iole dobro do poroda…. Bio sam presretan…. Dobio sam malu princezu…. Pomagao sam joj u svemu…. Jurio s posla, samo da ne bude sama…. Da joj pomognem oko male…. Postajala je sve depresivnija…. Prvo sam mislio da je to zbog poroda, kasnije sam shvatio da je usamljena…. Našao sam joj posao…. Vidno je živnula…. Postala je vesela i sretna…. Bila je opet moja leptirica…. Divna, poželjna i moja…. Počela je izlaziti…. Prvo jednom tjedno, pa dva put…. Danas…. Danas je gotovo i ne viđam…. Nisam ljubomoran…. Bio sam, ali sada mi je svejedno…. Naučio sam da ljudi ne vole one koji njih vole…. Naučio sam da su sretniji sa onima koji ih konstantno povređuju…. Zapravo i ja sam takav…. Zadovoljan sam ako je ona sretna…. Ljubav nisam upoznao, pa mi ni ne fali…. Osmjehnuo se tužno…. Fali, ali živ čovjek se na sve navikne…. Pa čak i na usamljeno Valentinovo…. Odmahnuo je rukom…. To je ionako uvozni praznik….
Vrisak iz susjedne sobe, natjerao ga je da zaboravi na sebe…. Odjurio je do sobe svoje princeze…. Plakala je u snu…. Zagrlio ju je i rekao: «Spavaj ljubavi, nije to ništa, samo ružan san, tatica je tu….»…. Otvorila je oči…. Zagrlila ga, poljubila i privijajući se uz njega prošaputala: «Tata, volim te….»…. Sretno se nasmiješio i izustio: «Oprosti kćeri, kako sam mogao zaboraviti….»…. Nije ga čula, spavala je smireno u njegovom naručju….
14.02.2004. u 21:28 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar