Nisi više moj...
Ugledah oči iste kao što su bile tvoje i pokret i kosa i sve...I kada me netko pita koji je tvoj tip muškarca, pojma nemam, ali jučer sam bila definitivno sigurna da je to "to".Samo jedan dio mali nije imao, baš onu mrljicu koja je mene dovodila do ludila.I podsjeti me sve na tebe.U tom trenu čuh i tvoj glas, i osjetih dodir, tvoj dah na mom vratu..Sreli su nam se pogledi nekoliko puta., vjerovatno sam i ja njega podsjetila na nju...I vratile su mi se sve slike.
Pun mjesec, izmaglica nad slavonskim poljima, sve tvoje riječi, sva pisma pisana sa ljubavlju.Jedan nepoznat čovjek koji tako na tebe liči, vratio mi je sva sjećanja, svu toplinu, a onda me na zemlju treskom spuste riječi pjesme:
"Nisi više moj, niti da se zemlja sad otvori, nit´ da mora nestane, nisi više moj, taman da si zadnje biće na svijetu što mi ostaje...K´o teret na svoju dušu stavljam bezbroj pitanja.Možda je bilo do mene, pa neka ide do vraga...."
Sklopila sam oči i samo dodala stih jedne druge pjesme."Blago onom tko te ima, tko te ljubi, dok ja lutam noćima..."
15.02.2004. u 14:07 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
ma blago onom tko NAS ima :) pusti njih, mi smo te koje njih činimo sretnima :)
Autor: shadow-of-soul | 15.02.2004. u 14:11 | opcije
ste me ceka iza magle...sunce ili oblaci...sad mi vise nije vazno...kad to neces biti ti...:))
Autor: -mija- | 15.02.2004. u 14:14 | opcije
Da ;), ali sjećanja i isti pogled i isto sve...ah, podsjetilo me....na ono stvorenjce koje sam obožavala.
Autor: Ericca_35 | 15.02.2004. u 14:14 | opcije
mija, to je tako istinito...
Autor: Ericca_35 | 15.02.2004. u 14:15 | opcije
Erica...glavu gore...
prsa van...rit na stran...dodala bi moja baka...
Autor: janica | 15.02.2004. u 14:51 | opcije
Držim se janice ;))Ovo je samo bio trenutak mojih misli noćas...
Autor: Ericca_35 | 15.02.2004. u 15:06 | opcije
ma znam da se drzis...kako drugacije:))))
Autor: janica | 15.02.2004. u 15:34 | opcije
Znam Ericca da ćeš se iznenaditi ali... potpuno te razumijem... često razmišljam da bi nam bilo lakše imati kameno srce.... ali kako bi onda uživali u onim kratkim lijepim trenucima... i zašto su uvijek samo kratki...
Nije uzaludna niti ona pjesma: Za jedan časak radosti, tisuće dana žalosti... no, Ericca idemo naprijed... kaj ne?
Pozdrav iz tvog Zagerba.
Autor: Vikktor | 15.02.2004. u 23:53 | opcije
E draga moja,tko god da jesi,kao da si opisala moje misli...
Ja sam ga izgubila,svojom krivnjom,na slavonskim poljima molila Boga da mi oprosti što sam ga ostavila zato jer sam se bojala voljeti... A sada je daleko,u gradu u kom sam ja davno živjela,a ja sam ostala sa svojom tugom...
Shvaćam te u potpunosti. Veliki pozdrav!
Autor: shetan | 19.02.2004. u 14:35 | opcije
Priznaj sebi da voliš ono što voliš i da ne voliš ono što ne voliš..i polako će proći...
Autor: BrunhildaXL | 23.02.2004. u 9:15 | opcije