Možda je sve samo Igra ...
U rukama ljudskim velika je moć ...Svemirom se nećujno proteže krik ...Jer čovjek zamjenio je svjetlost za noć ...Ne prepoznaje u ogledalu ni vlastiti lik ...Šume ogolio je ... pretvorio u prah ...Oceanom kad plovi i lomi valove ...Za sobom ostavlja pustoš i strah ...Muljem i uljem zagađene žalove ....Životinje i biljke u prošlosti ostavlja ...Prekinuti život i nije neki grijeh ...Važan je pun stol kad novcu se nazdravlja ...U zraku tad leti hijenasti smijeh ...A Planeta dugo trpi ... plač se noću ćuje ...Kada Aurora utješno daruje joj mir ...Potiho se moli ... vibracije nježno struje ...I nada se da sve je samo ljudski hir ...Prolaze nam godine ... desetljeća lete ...Tek pokoji zemljanin glasno zažubori ...Pa zadivljeno prošapće; Ti predivni svijete ...Vrijedi svaki tren što za mene ti stvori ...Nema ljepšeg svjetla od sunčevoga sjaja ...Zelenilom nam šuštavim uspavanku skladaš ...Planinom nam put kazuješ do nebeskoga kraja ...Ljubavi se ljudskoj bezuvjetno nadaš ...Možda je sve samo Igra ...Koju možemo odigrati na načina sto ...Vedri i veseli kao malena poljska čigra ...Ili ostaviti pustoš ... Zamutiti plava mora ...Ogoliti šume ... zatrovati tlo ...U Srcima Ljudskim velika je moć ...Svemirom se nećujno proteže krik ...Jer čovjek zamjenio je svjetlost za noć ...Ne prepoznaje u ogledalu ni vlastiti lik ...
17.03.2007. u 13:47 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar