Ekvinocij, nesanica i još par sitnica


Prije neki dan izjednačili se dan i noć. Čista preinaka u jednakost. Na uglu moje ulice protekla noć je plesala ispod uličnog svjetla svoj magični tango. Ljudi su spavali. Mene san nije pohodio. Pročitala sam sve davne zapise sjećanja zabilježenih u nekim kutevima neusklađene sive tvari i nakon nepravilnog disanja položila glavu na jastuk. Kraj mene je netko disao. Pravilni razmaci. Miran san. Spokojno lice. Sakrila me noćna tama od slučajnog radoznalog pogleda. Potekli su mlazovi snova prema meni, ali sam ih zaustavljala i zaustavljala. Dok se vani vjetar poigravao mirisom mladog proljeća, to mistično sjedinjenje mene i snova se nikako nije događalo. Svaki tren sam očekivala krilatog prijatelja da mi sklopi umorne oči, ali nije sletio. Taj anđeo sna je lebdio iznad čela, dok su brzinom svjetlosti misli opsjedale umoran mozak. Mirno disanje kraj mene me polako uspavljivalo. Poljubila sam njegovo čelo i umirila se. San je odsvirao zadnje akorde noćnog requiema, a noć je završila svoje korake plesnog tanga negdje na kraju moje ulice. Oblaci i vjetar su donijeli olakšanje i tanak vir sna, koji me povukao iza zelene zavjese.

23.03.2007. u 16:39   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

jako lijepo..

Autor: erica   |   23.03.2007. u 16:48   |   opcije


sneno, maglovito i dobrostivo :)

Autor: shadow-of-soul   |   23.03.2007. u 16:49   |   opcije


Zanimljiv tekst,opuštajući..znači,ima nas još koji te noći nisu mogli zaspati...

Autor: lunaria   |   23.03.2007. u 17:17   |   opcije


i ja sam primjetio da su noć i dan izjednačeni u borbi za prevlast.oboje su tašti i ne žele priznati poraz pa se svakodnevno nadmeću u svojoj snazi i dokazivanju. baš gledam dan kako se riće u samrtnom hropcu i doziva u pomoć pred nadmoćnijim sumrakom. svi vole dan i nitko da bi mu pritekao u pomoć, poziv je tako očit i primjetan da se čudim kako su svi neosjetljivi na smrt dana i puštaju da mrak pobjedi svijetlo..i trajat će sve tako do jutra kad zora dolazi u pomoć danu i zajedno će savladati mrskoga neprijatelja. meni se bljuje od ovakve bezdušnosti i zatvorit ću oči kao i svi ostali, otvorit ću ih tek kad noć prizna poraz..

Autor: habucibe   |   23.03.2007. u 18:28   |   opcije


Lijepo..pravilno...mirno..opuštajuće...i zeleno.. ;-))

Autor: mosor1702   |   23.03.2007. u 19:00   |   opcije


"habucibe...", koji slikoviti pokolj :)

Autor: shadow-of-soul   |   23.03.2007. u 19:00   |   opcije


baš tako, "mosor.." :)

Autor: shadow-of-soul   |   23.03.2007. u 19:01   |   opcije


ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr

Autor: shadow-of-soul   |   18.10.2016. u 14:07   |   opcije


Dodaj komentar