Na rubu pameti

Sjećate li se one pjesme Đoleta "Toga jutra sam stigao putničkom klasom...",e ona mi je pala na pamet jučer kad mi je budilica okrutno zazvonila u 5 ujutro!
Autobus je polazio u 6,ali sam se dogovorila sa boljom polovicom da će me baciti na stanicu,a prije toga treba i kofi popiti,ali ne bilo koju! Ne, ne, skuhala sam je ja doma i termosicu sa ostalim torbama ponijela u 5.15 sa sobom. U taj ružni sat ona espresica me ne može razbuditi.

Prvo sam bila krajnje zavidna svojoj priji koja me trebala dočekati kad stignem busom jer je u taj sat spavala snom pravednika sa svojim dragim u zagrljaju ispod toplog jorgana,a ja ...:(
No, dobro, što je tu je.

Prije nepuna dva mjeseca sam položila pismeni i jučer je bio zakazan usmeni u 13 sati,a prije toga sam odlučila i obaviti prvu korekciju diplomskog.
Bez obzira što sam zaista mislila ponavljati u autobusu sam zaspala sat vremena,a ostatak mamurno gledala oko sebe i nevjerovatno dobro raspoloženog vozača.
Stigla sam oko 10 sati, i odmah natjerala prijateljicu da me odvede radi korekcije diplomskog,kojeg sam(važno je reći) do kraja zgotovila.
Profa mi je mrtav-hladan izjavio da moram odabrati novu temu jer je tu, moju-dao drugoj curi koja je već obranila, te da je sada nemoguće da ja diplomiam na njoj !
Ja zaista ne znam da li ste uopće svjesni koliko mi je snage i autosugestije trebalo da ga ne pošaljem u tri p***e materine !!!
Računam ja da će samo aneksirati nešto uz naslov teme da ispadne različita od prvobitne,ali da ipak dio mog truda ostane upotrebljiv,ali NE!
kaže:"KOLEGICE, MOŽETE IZABRATI DRUGU TEMU I SVE PONOVNO NAPISATI".
neću vam pričati koje je teme predlagao,kao da mislim obranjivati doktosku dizertaciju ,a ne jebeni diplomski!
Sve je prošlo tako da sam mu zadnjim atomima snage uspjela zaželjeti doviđenja,bez ikakvih komenatara.

Dok sam pila kavicu, mislim se,pa kako je krenulo još ću pasti i usmeni,pa onda stvarno u k..!

usmeni u 13 sati(ha! koji broj!),nas pet sjedimo,profa blagonaklona,ali nikad se ne zna,smrzle se mi ,gledamo je kao pred strijeljanje( ovo nije preuveličavanje),a ona jadna nas smiruje:
"Pa što se plašite, nije to problem,bla bla bla..."
Ja ne dižem očiju s nje i ona kad je vidjela da ništa verbalno ne pali,na svekoliko čuđenje ustane se i kaže meni:
"Molim vas kolegice, ja bi vas zagrlila da se smirite"
Nas pet ostale zavrteć!Bez teksta ,ona mene zagrli, drži me ko malo dijete u naručju, one dvije kraj mene zamalo se rasplakale...
Nismo navikle na to, na nešto tako ljudsko...
Sve u svemu,položila sam taj ispit i zamolila je da kod nje uzmem novu temu za diplomski.

Htjela sam vam reći ovo, ostao mi je još jedan ispit na faxu i nikada, NIKADA ,nisam doživjela reakciju poput ove ! Ni blizu, ma niti neku ohrabrujuću riječ kojoj bi se trema smanjila!
Zaista ,mislim da ću je pamtiti do kraja života!

Vraćajući se isti dan busom kući, okrenem se i vidim na jednom sjedalu neku bakicu od oko 80 godina ,odjevenu klasično seljački( ne mislim pogrdno), sa maramom na glavi,širokom suknjom i ostalim kako moli krunicu poluglasno.
Prvo mi je bilo malo smiješno što svi čuju njezine zdravomarije,ali računam,ajde ,žena je u godinama, tko zna da li je uopće svjesna glasa koji se čuje.
Sve bi to bilo ok, da u jednom trenu nije zazvonio mobite,a ona ga vadi ispod svih onih sukanja, i javlja se jačinom glasa kao preko brda!
:))))))

Kako je to bilo smiješno vidjeti!
No, ona se nije dala smesti! Lijepo priča ko da je sama,a smijeeeeeeeeeeešnoooooo!:))

Eto, nakon toga sam od iscrpljenosti zaspala, sretno stigla u svoj grad zadovoljna što sam bila u pravu kad sam tvrdila da "u svakom zlu ima nečeg dobrog", jer srećom da sam tada uhvatila tog profesora i da sam uzela novu temu, tko zna koliko bi mi se studij još odužio da sam to prolongirala, a i ispit koji sam pusto vremena polagala,napokon sam skinula s biljke!
bakica je bila šećer na kraju! :))

hvala patkice.:))

Ma kazem ja, danas je jednostavno bio predobar dan da bi se nesto gadno moglo desiti :))) Bilo je neceg dobrog u zraku. Da se furam na teoriju zavjere, rekao bih da je CIA pustila neku drogu u atmosferu i proucavala ucinke (yee-ha, svi smo bili napuseni :)))). Totalno zakon dan!

psiho,ali to je bilo jučer,iako se ni danas ne mogu potužiti na dan :)

eto, jos jedna fina teorija pade u vodu :) neka ga, svejedno mi je bas drago zbog tebe ;) eh, kad cu ja doc do diplomskog...

psiho, ovdje ne smijem ni reći koliko mi je godina za to trebalo! :(

e zat oja volem iskricu.. dodjem tu zaboravim na sve probleme u svakodnevici i hi life, nafiksam se smajlekima i pojdem u krevev sa osmjehom,, a sutra... well sutra je novi dan who knows... may even be better than this one?