DESTRUKCIJA JEDNOG SVEMIRA

mahnit sam lebdio na staklenim krilima
u ocima mojim svjetlosni žig
ruke su moje od svilenih niti
predes kad cujes dodir od njih
žarko sam palio mišlju nebesa
jer oko mene od ljubavi štit...
 
ozon, miris ljeta nakon kiše, indigo plava boja, tratinčica u svježe nepokošenoj travi, jutro i rosa na mreži pauka krstaša u ljetnom suncu dok trljaš oči, let vjetruše na sjajnom nebu s nekoliko bijelih pufastih obačića, pjev savuja, ležanje u travi i promatranje ptica, ležanje na obali s glavom naopačke uronjenoj u vodi i promatranje obzora, voda ulazi u oči, nebo je gore voda dolje, cure u ljetnim oblekicama hodaju kroz grad, napete i zavodljive, drvo sa zelenim lišćem, mirisi koji prizivaju sjećanja, veranje po stablima i strujanje vjetra dok se penješ više, hvatanje ritma njihanja stabla, vješanje naglavce sa grana, vidim ti sise u premalenoj majci, volim kad se prva penješ na stablo, hladno pivo u idiličnoj zabiti, samo je jedno ali ga djelimo...
 
život je lijep
:) najveći osmjeh što ga možeš zamisliti