nade, želje, snovi i hrabrost

Zašto ljudima nedostaje hrabrosti u odlučujućem trenutku napraviti korak ka naprijed, žašto većina njih ostaje začahurena u svojim snovima ne čineći apsolutno ništa na oživotvorenju svojih sanja, svojih želja... Zašto cijeli život provesti sanjajući o nečemu ili o nekome, nadajući se.... Jako je malo hrabrih ljudi, jako malo..... 18.02.2004. 09:08:44

točno si pogodila! ljudi se "kriju" sami od sebe, žele nešto, pišu, pričaju o tome, ali kad treba napraviti "first move" - nothing! to je vrlo interesantno, što se to događa u ljudskoj svijesti i podsvijesti da se samo sanja, želi, ali se ne ostvaruje - to je za mene "uludo potrošeno vrijeme" - iako dosta toga sanjam, pišem, ipak se ne krijem i imam hrabrosti izaći u stvarnost, sjesti, pogledati u oči i - vidjeti ima li smisla nešto početi s nekim ili nema :) vrlo jednostavno - treba se samo odlučiti i stvar krene sama od sebe :)

dugo sam cucala skrivena u sebi, nevidljiva cak i samoj sebi... a onda se nesto probudilo, otvorih oci i vidjeh dugu... i otkrijem sebe... mozda ne treba puno hrabrosti, mozda treba samo prepoznati sebe...

Zašto?
Odgovor je samo jedan:strah od nepoznatog.Jer,bez obzira koliko mislili da im je loše,ljudi se ipak vole držati poznatih obrazaca:))

Što ti mudri ljudi rekli...ne sanjaj svoj život...živi svoj san.

koji je tvoj cilj, zivjeti danas? Sutra? Ili samo zivjeti. Prepoznajem se, znam tko sam, što želim ali što se više otkrivam to se više udaljavam od društvenih normi, poznatih ljudi. Ljepota dolazi otkrivanjem novih i svaki put kad prepoznam nekog tko mi je sličan, poželim još više otkriti i otvoriti sebe. Suputnik u životu, to je potrebno. Ne maštati, samo otvoriti put da mašta postane stvarni osjećaj.

Ljudi su kao ovce. Predvodi ih u pravilu uvijek netko rogat. Hrabrost je ekvivalent kukavičluku. Ako i učinimo korak naprijed često ustuknemo dva nazad. I noga u stražnjicu je korak naprijed. Samo boli. Naročito ako lupiš prenisko.

što ljudima nedostaje NIŠTA svi mi koji smo ovdje postajemo VOAJERI gledamo a kad treba nešto konkretno napraviti povlačimo se i ostajemo iza ekrana.
i sve izpočetka, ponovo profil dobra zezancija.

- Zato što u većini slučajeva ljudi ne znaju i ne prepoznaju taj "odlučujući trenutak"..!!
- zato što se boje da ih taj "korak naprijed" ne baci u natrag i ne postane "korak nazadnosti"...
- možda su prethodno udarili glavom u zid...
- ljudi se boje stvarnosti, koja je surova, i idu linijom manjeg otpora, tako im barem nešto lijepo ostaje (nešto što im je uvijek adohvat ruke i što im je sigurno..) - a to su SNOVI...
- ... zato što su ljudi - samo LJUDI..!!! 100 ljudi.. - 100 ćudi..!!! - ..jer da nema takovih, ne bi spoznali obje strane ljudske stvarnosti...
- to je tema za filozofiranje..!!!
Možda je hrabrost (čitaj ludost) i ostati takav kakav jesi (pogotovo u ovom svijetu promijena, jer kako kaže jedan filozof - "Stalna na tom svijetu samo mijena jest..!!!).. - ne mijenjati se..!
Nekad neki kažu da "hrabrost" graniči sa "ludošću".. - ima nešto i u tome..!!!

- Al' da treba... - TREBA..!!! Sve je to rizik.. - život je rizik..!!!

zato sto ne ovisi samo o njima nego i o
drugima, obicno budalama koje ih otepu.
uopce nije potrebno biti hrabar, dovoljno je biti dosta pokvaren i prodoran.

Ja mislim da sam u životu često bio hrabar. To me koštalo jer sam kasnije razmišljo a što da je krenulo loše. Imao sam sreću pa je svaka moja hrabra odluka donijela dobro a ne loše. Danas sam puno oprezniji, ali ne znači da nisam hrabar.

Odgovor je dosta jednostavan. Sve je to zato što smo ljudi. Takvi kakvi jesmo, tisućama godina, plašimo se, a ima i razloga zbog drugih ljudi. Takva smo vrsta. Svejedno i kao takvi jedni drugima možemo pružiti ono najviše kao niti jedna druga vrsta. To ti je mišljenje od Borisa,
Bog

San koji se ostvari nikad nije lijep kao sto je bio dok je bio san
zato pustimo snove neka sanjaju

Pa daj javi se ....Volio bih..da se cujemo..pozdrav.....Salut..

Pitanje je što i koliko iskreno žele. Ono što hoćemo probati ćemo i ostvariti. Koliko to što sanjamo uopće i želimo? Ako ništa ne činimo na ostvarenju svojih snova jesu li to zaista i naši snovi? Valjda uz godine, nekakvo iskustvo, nekakve životne situacije ( na žalost samo što nas ne ubije jača nas) postanemo svijesni sebe i svojih mogućnosti, pa valjda i svoje snove lakše ostvarujemo.

Zato što su ljudi kukavice i vole život kakav takav više od neizvjesnosti ...

Zato što su ljudi kukavice i vole život kakav tako više od neizvjesnosti ...

;0 ))) Da istina je da nema puno hrabrih ljudi.Hrabri su samo kada su anonimni,no medutim eto mene najhrabrijeg ovdje,pravi sam junak sto sam se javio i odgovorio na pitanje.
Kiss***

;0 ))) Da istina je da nema puno hrabrih ljudi.Hrabri su samo kada su anonimni,no medutim eto mene najhrabrijeg ovdje,pravi sam junak sto sam se javio i odgovorio na pitanje.Tata je jedan od onih najhrabrijih i tu nema beda. Kiss***
20.07.2005. 08:21:41

Amantea,drago mi je da ovdje na Tvojim stranicama mogu reci svoje misljenje i dati neki od mojih komentara.Nadam se da cu time dati vise svijetla i duha na ovim stranicama.Vise svijeze krvi koja je neophodno potrebna.Iskren i drag pozdrav.

Pusa***

vecina hrabri ljudi su glupi jer cinu stvari da bi pokazali kako su hrabri a posli ispastaju to

I noga u stražnjicu je korak naprijed.
---------------------------------------
Hrabri su ostavili kosti negdje daleko.
Kukavice vladaju i guraju hrabre u ponor.

Ljudima je lakše. Ne moraju se angažirati i lijeni su. Obično nemaju problema da ne upadnu u kakve neugodnosti koje donose neki novi ljudi.
Tako se začahure i cijeli život ne učine ništa jer im je draža njihova komocija. Mislim da im je život prazan. Svakog koga u životu sretneš nečemu te pouči jer smo svi jedni drugima učitelji. Sanjati treba jer se snovi i ostvare ako želiš i ako sanjaš...

zašto ovo,zašto ono...ne mudruj stara, sve je u čistim plahtama...

Čini mi se da sam na rubu ponora, pa je krajnji trenutak da napravim korak naprijed

Da bi ostvario svoje snove, moraš se najprije probuditi ;-)).

zato....što se boje savršenosti žena u znaku djevice.

Jako je malo hrabrih ljudi, jako malo..... 18.02.2004. 09:08:44
-------------------------------------
ima ih ima, a ima i onih koji su to ponovili više puta.
Pozdrav
M.

bravo

A ti si hrabra draga?

Svako dobro tebi i tvojim najmilijima u 2007. s mnogo plesa i zabave s novim, "onim pravim" dečkom!
Jasna

Zato što je sve jednostavnije ako ide lagano a ne izigravati neku Budalu pa ići glavom kroz zid! Život je jako kompliciran, pogotovo ako ga zakompliciraš

Hrabri pogibaju (umiru) kukavice ostaju. Na kukavicama svijet ostaje. Čak i žene više vole kukavice nego hrabre.One su te koje tješe, one su te koje prave kompromise. Sa njima sve počinje i sve završava.

zato sat svako ko se jednon opeka i na hladno puše....

Hvala bogu da su ljudi ipak ljudi.
Njihova ljudska priroda je predvidljiva.
Reagiraju na poticaje i izazove.
Još uvijek vjeruju u negdašnje vrijednosti.
Među njima , dakako ,prdvode pohlepa i strah.

Lijepa misao ,još ljepše rečena,,trebalo bi ju proćitati više ljudi ,
i zamisliti se na tome,,

Upznao jedan stariji čovjek jednu ženu preko fb. On je rastavljen i usamljen. Ona udovica i usamljena. Dopisivali se malo, malo razgovarati na telefon. Zezali se i smijali. Čovjek je dobio godišnji odmor i odličio provesti nekoliko dana kod sestre na moru. Ispostavilo se da njegova prijateljica s fb živi nedaleko njegove sestre. Prijateljica mu je u jednom od razgovora rekla da je ona obična žena i da bi voljela da ju netko izvede na ručak da se opet osjeća ženom. Čovjek je poželio da joj uljepša bar jedan dan jer zna što to znači biti sam i usamljen u ovom ludom otuđenom svijetu. Izašli su na kavu. Proveli par sati u spontanom razgovoru. Razgovarali, smijali se i uživali. Poslije su otišli na ručak i proveli još par sati u lijepom druženju. Na kraju su se razišli i čovjek je bio sretan da joj je uljepšao jedan dan. Vidio je da je i ona uživala i predložio joj da i sutradan provedu skupa. Ona to nije htjela i nije rekla razlog zašto neće. Čovjek je bio malo tužan, ali ne i razočaran.

Čovjek je jednoj prijateljici rekao da je upoznao ženu preko fb i da se ide naći s njom.
Prijateljica se začudila i rekla da ne može razumjeti muškarce, da su spremni na put 500 km zbog pi.. ako misle da će dobiti.

Čovjek je oduvijek znao da nije klasičan muškarac, da se svijet promjenio, da se treba prilagoditi. Svaki muškarac se potajno nada da je odvesti ženu u krevet. On je staromodan tip muškarca koji želi da se žena osjeća voljeno dok vode ljubav. Istovremeno je iskren do bola i ne može reći ženi "volim te" ako ju bar malo ne voli. Zbog toga ne ide u krevet s ženom kojoj u ljubavnom zanosu ne može izraziti ljubav. A to sigurno nije njegova prijateljica sa fb nakon prvog spoja.

I sad čovjek sjedi i razmišlja. Je li ga vrijeme pregazilo, je li staromodan? Možda njegova poznanica sa fb nije htjela da se opet nađu jer je želio emotivnu vezu na koju nije bila spremna.
I kad je čuo mišljenje prijateljice koju cijeni i poštuje koja ne može ni krajičkom mozga zamisliti da današnji muškarac može prijeći 500 km da na trenutak učini sretnom ženu i da se ponada da bi se mogla razviti ljubav među njima, onda se sjeti mamuta.
Mamuti su živjeli u ledeno doba, kako su se uvjeti mijenjali mamuti su izumrli jer se nisu prilagodili.
Čovjek se osjeća kao ti mamuti. Svijet se promjenio, njegova vrsta izumire, treba se prilagoditi. U trenutku je shvatio da možda razumije mamute. Možda su se mamuti mogli prilagoditi ali to nisu željeli i nije ih bilo briga što će izumrijeti.

Ova prića je možda izmišljena, možda i postoji taj čovjek koji je to učinio. Istinitost priče nije toliko bitna. Bitna je poanta.

Pročitao sam sve na ovom blogu, sve duboke i mudre misli napisane u tekstu i komentarima i sjetio se čovjeka iz priče. Svi mi želimo ljubav, voljeti i biti voljeni. Ovaj ludi tempo života, klišei koje nameću mediji, društvene mreže i mobitel odnosi su nas toliko udaljili od realnog, iskrenog toplog ljudskog kontakta. Kako možemo očekivati da ćemo ostvariti duboku emotivnu i strastvenu vezu kad nam se čovjek iz priče ćini čudak. Čovjek koji je samo želio jednoj ženi uljepšati jedan dan, potajno se nadajući da će se možda razviti ljubav među njima. Imamo li želje i vremena za takvu emotivnu vezu.

Oprostite na pravopisnim greškama. Dio je zbog tipkovnice na mob. a dio jer sam davno završio gimnaziju i živio u različiti krajevima lijepe naše s različitim narječjima. Malo sam i zaboravio pravopisa, i književni hrvatski mi se zbrkao.