put...
...kako idem dalje
krajolik se mijenja...
do proplanka cvjetnog,
preko drače i stijenja...
na tom putu,
neki me mostovi plaše,
a moram ih prijeći sama...
duboko dolje,
bujice, brzaci...
škripavo brvno nad stijenama...
nekad je bilo...
krenem, pa se vratim,
par koraka klanca
predugim se čine...
pa zatvorim oči, pokrijem uši,
da zaglušim buku i da jeza mine...
al' ovoga puta prelazim prijeko,
ne čekam više niti trena...
sigurno kročim,
ne drhte mi noge,
od straha nije ostala ni sjena...
i dok šuma postaje rjeđa,
otvara se, ispred mene, vidik novi...
osmjehujem se....
gle...
moji snovi...
široki mostovi iznad mirnih rijeka,
pitome obale, slavuji u granju...
zvijezde u noći,
a sunce danju...
na nebu duga,
u ruci ruka....
Ti.
30.03.2007. u 16:59 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
osjećaj privrženosti... ali nisu svi snovi....snovi
Autor: pa_huljica | 30.03.2007. u 17:47 | opcije
vidici novi..tamo gdje se snovi sa javom isprepliću...:))
Autor: distanced | 30.03.2007. u 19:34 | opcije
Jako lijepa pjesma , još ljepša zbog optimizma i primjenjivosti ! Bravo!
Autor: Melia_Luna | 30.03.2007. u 21:40 | opcije
...opet jedna od onih na koju ostanem bez teksta ....otvorenih usta od divljenja : )))))))))))
Autor: Amelie_Poulain | 30.03.2007. u 22:06 | opcije
Bravo :) ... :)*
Autor: TeeJay | 31.03.2007. u 1:21 | opcije