Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Majka mi je bila smrtna žena, opisana u nekoj legendi o brižnosti. U nekom žestokom mraku ljudi su začeli svoju djecu i odvojili se od njih da bi ih dočekali nakon određenog perioda. U davnim vrućim noćima mjeseca rujna otac je začeo mene, kako je i prikazano u šarenici mog oka. S njegovim emisarima ušetala sam na ovaj globus držeći uzde života u svojim rukama. Poput "lava" u zodijaku, što mi je i podznak, iskonska intuicija nadvladava stare strahove i potpuno duboko izražava sve dominantne emocije mog života. Iz neke nečiste krvi rađaju se ljudi, kreću u susret jedno drugom. Tako sam srela tebe, dijete-muškarca rođenog izvan sakramenta svetosti braka. Oca nisi poznavao. Jedino majku-lavicu-dominantnu generalicu. Taj sablasni krajolik tvog djetinjstva proteže se i danas nad površinom vode tvog života u kojoj vidim svetog skarabeja kako u svojim čeljustima pronosi Sunce novog svitanja. Ali… ti si i dalje u najdubljem mraku privida i iluzije. Oprosti što i danas u mojim mislima dodirujem tvoju plavu kosu i spuštam usne na te velike predivne plave oči.  U toj opijenosti tobom, živim sablasni život prepun opsjene i tajni i zaranjam sve više u sanjarenje i, naravno, susrećemo se negdje iznad zvijezda. Otišao si, podvijena repa, povukao se u svoju pasju kućicu i u njoj umro u sebi. Popij otrov s dna mora zakopanog duboko gdje jedino crna tama može doprijeti do nas. Mislim da mi je ovo najmračniji trenutak prije svitanja. Ovo je čaroban trenutak. Znam da predstavlja rub neke važne i dalekosežne promjene. Pisao si mi pisma, koja nikad nisi poslao. Pokrivao si me u snu, a nikad me nisi posjećivao. Dodirivao si moje tijelo poput dalekog oceana, a nikada više nismo zaplivali zajedno. Iz pjene smo nastali, u pjenu odlazimo. Čekam onaj život za koji me moja smrtna majka rodila, koji je otac začeo u nekom žestokom mraku, odvojio se i nikad me nije dočekao na ovom globusu. Tražim i danas taj trenutak prvog udisaja, jer znam da je to jedini put do moga raja. Tražim i danas….

U stvari,trenutak je tako jednostavan.
Žalosno je što je postao tako rijedak, a time i čaroban.Kao poslije potopa.

svaki trenutak je čaroban, ako u njemu caruje ljubav... sklad... ljepota... to su rijetki dragulji života, darovani nam da nas ispune do kraja... a tako su rijetki...pa samim time i prelijepo čarobni...

Samo sam komentirao sliku.

moj cijeli tekst komentira sliku :)

Nadam se da ćeš naći svoju sliku.

Jako dobar tekst...Isti je duh u čovjeku i zvijezdama, postoji nešto više od nas što upravlja svijetom...Gdje se taj duh nalazi? u prirodi, suncu koje sija, travi koja se talasa, djeci, voljenoj osobi...Što donosi ispunjenje srca?

Što više,to bolje...mario! Inače srce za čas ostane prazno!

"leuter...", moja -slika- tako fino hrče, da me prizvala u stvarnost :)

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr