Na rubu pameti

Znaš da sam večeras u fibri...i znaš da sam tužna...možda ne znaš prave razloge...možda ne znaš ovo što ću ti sada reći...

Sjećam se jednom davno,pa i nije bilo baš tako davno, prije nekih 7-8 godina...bila sam u disku i sasvim slučajno upoznala jednog momka...malo pripitog...dovoljno da mi se otvori za nepunih 10 minuta..
Nkada prije toga se nismo vidjeli,pogledao me i povukao za ruku ..izveo vani i...počeo pričati...sve što mu je palo na pamet...u jednom trenutku je zaplakao...bilo mi je čudno,jer ipak ga ne poznajem,ali kad sam ga pitala za razlog,iskreno ,iz dubine duše mi je ispovjedio svoje probleme.
Ni sama ne znam zašto,ali kao da mi je intuicija govorila da mu treba pomoć...bez razmišljanja, spontano sam mu napisala svoj broj mobitela i rekla da mi se sutra javi...
javio se, izašli smo na kavu , i potpuno nepoznatom mladiću sam pomogla da izađe iz toga što ga je mučilo...Bila sam sretna,ne možeš ni zamisliti koliko.
U njega nikada nisam sumnjala, nisam smatrala da je imao skrivene namjere i pokazalo se točnim.
družili smo se s vremena na vrijeme, baš kao pravi prijatelji,bez ikakvih erotskih zamisli,voljela sam ga...pomagala kad god bi zagustilo...
Nakon nekoliko godina pronašao je djevojku koja nije mogla podnijeti da ima dobru prijateljicu...sve je stalo...
I danas je s njom,a mi se ne čujemo više, čak se i ne sjećam kad sam ga zadnji put vidjela...

Još jednu dragu osobu sam upoznala na internetu,na rubu samoubojstva, i opet ,nekom čudnom silom, šestim čulom, ne znam ni sama, uz razgovor izašao je iz toga...
Nisam bila ni svjesna što se moglo dogoditi,razgovarali smo satima telefonom...tek kasnije, nakon dugo vremena priznao mi je da je mislio da je ta noć kad smo se upoznali njegova poslijednja...
Skoro nevjerovatno,ali i dan danas mi zahvaljuje...
Ostali smo u kontaktu, ali na nekoj distanci...

Bio je tu još jedan koji je tršio svoje i moje noćne sate na razgovore ,na svoju terapiju koju sam mu nesebično davala...Danas mi se više ni ne javlja kad se nađemo na netu...

Prije 6 mjeseci upoznala sam jednog dečka, 19 godina,an face, te mi je u hipu ispričao svoj život...nije stajao...sada mu je dobro, i-više se ne javlja...

Jš jednom zgodom ,opet u disku, u bivšeg Popaja, sjedila sam sa polupoznanikom na pramcu privezanog broda...pomorac, mama umrla, tata ga zaboravio, živi sam, prijatelji tu kad dođe s broda, a kad ide,kad potroši novac-nema ih...
Viđamo se u istom internom kafiću,nikada više sa mnom nije progovorio više od nekoliko riječi pozdrava...

Znam, sigurna sam, da nije bilo nikakve želje da me na tužnu priču obrlate za sex,ako si to pomislio...
Jednostavno čovjek osjeti kad netko iskreno priča...kad mu je zaista teško...kad mu treba netko za razgovor...da izbaci cijeli talog iz duše...

Ovo sma ti, Robi ispričala jer sam sa svima bila dobra, svima tu kad im je trebalo, ali većinom se sve mijenjalo kad više ne bi bili samci,kad bi upoznali nekoga tko bi zasjenio ono što smo imali...
Sada si ti taj od kojega me dijeli samo korak da kažem -prijatelj,ali plaši me pomisao da se ne dogodi isto kao i ranije.
Znaš, uvijek se cijela dajem, i sam znaš da ništa ne krijem, razgovaram potpuno otvorenog srca,a ono je često bilo povrijeđeno...
Ne mislim da sam ti psihoterapeut, da ne bude zabune, mislim da imamo nešto što ne bi željela da prestane...Mislim da imamo temelje...
Pitali su me ljudi zašto s toliko povjerenja pristupam ljudima,kad se gotovo uvijek dogodi da odu,a ja ostanem?
Znaš li, Robi, što sam im rekla?
Ako od sto ljudi kojima poklonim srce i dušu,ostane samo jedan pravi prijatelj,mislim da mogu biti presretna...
Ne znam dal da vjerujem u te svoje riječi...
Već su uhvatile patinu vremena koja ih je prekrila...
Čini mi se da polako odustajem...a ne bi željela...

Persona

slažem se s tobom ako ostane samo jedan pravi prijatelj da možeš biti presretna. ostati će pravi i to je ono najbitnije.

Ma nema sanse da odustanes... onda ti vise neces biti ti, vec plagijat nekoga... ovo nije znanje iz knjiga pa ti ga ja sad prenosim, ovo ti je i moj life story, toliko slican tvome... samo su spolovi zamijenjeni... i nije mi nikada zao sto sam nekom tko ne zasluzuje poklonio dio sebe, dio svoga zivota i vremena... uvijek sam ja dobitnik, cak i kada gubim drage osobe njihovom voljom...

Tko god da je taj Robi, sretan je što si mu dala toliko povjerenje
Možda jednog dana i ja dođem na tvoju listu :)

jednoga dana prije dvije godine svom "davanju" rekla sam dosta ...i rijec "davanje" zamijenila rijecu " cekanje onoga koji ce meni dati"...da li sam ga nasla ili ne , to sada i nije vazno , ali vazno je...da se dajem onoliko koliko dobijem zauzvrat mozda zvuci ruzno...ali dajem se sa rezervom...

Mislim da te ipak malo poznajem preko neta kao jako dobru osobu, samo vidi ljudi su više neljudi nego ljudi. I ja sam se u to uvjerio itekako. A oni slabiči kojima si pomagala sada nemaju snage reči voljenoj da su poznavali predivnu osobu kao ti, neznam zašto? Ako pronađem pravu za život sigurno ču je upoznati sa tobom kad tad, uz dodatak da nisam dobio ljepše citate ni od jedne druge u životu.

ti slabici nisu ni bili svjesni s kim su bili i kolika je njena velicina bila i koliko im je pomogla ...uzeli su ono sto im je trebalo u jednom trenutku i otisli...zato se malo cuvaj , za onoga ko ce te zavrijediti...moze ti se dogoditi da se "potrosis" na krive ljude i da onome kome zaista budes zeljela dati sebe, neces imati sto dati...premda , misljenja sam , onaj koji je dobar ...ostaje takav , isto kao i onaj los ...nikada ne postaje dobar...ja ne vjerujem u bajke...

hvala vam...

stvar je u tome da se ljudi ne otvaraju drugima tek tako; barem ne svi, većinu je strah, a neki se ni ne mogu otvoriti jer nemaju ništa u sebi što bi mogli podijeliti-ako se daješ na kamione osobi koju tek upoznaš, ili koju ne znaš baš dugo, moraš se nalaziti u posebnom raspoloženju, biti u mješavini kristalno čistih misli, melankolije, egzistencijalne krize itd. u toj situaciji ljudi su potpuno goli, otvore se, ti ih saslušaš, nađete se u nekom paralelnom svemiru gdje ne postoje domene vremena i prostora, odlazite kući sa barem 34 novih spoznajica u glavi i nadi u kvalitetniji život, većim spektrom osjećaja... ali! onda bubnete na ovu našu lijepu zemljicu u kojoj ljudi mijenjaju stanja svijesti i raspoloženja vrlo nepredvidljivo i ne uvijek prepoznatljivo... kada u drugačijem okruženju nalete na tebe očekuju da ti očekuješ da će te nastaviti komunikaciju na vašem novostvorenom planetu... ali to tada više nije ista podloga emocija, ljudi se osjećaju neugodno, ne znaju što se od njih očekuje, strah ih je jer si ti u prednosti...također se nisu predstavili u najreprezentativnijem izdanju za uspostavljanje novih dužih kontakata... ti se brzo otvaraš, ali ljudi se bolje, bježe, neki su površni, neki su te krivo shvatili...