dacin log

Pobjegoh od ljudi i zaputih se u tu prostranu dolinu, cas prateci sum potoka, cas osluskujuci razgovor ptica, dok ne stigoh do mjesta koje je granje stitilo od suncevih pogleda, te sjedoh razgovarajuci sam sa sobom i besjedeci sa svojom dusom, sa svojom zednom dusom koja vidje sve fatamorgane i sve sto nije za pice. Kada se moja svijest vinu iz zatocenistva u materiji ka prostoru maste, osvrnuh se i vidjeh djevojku kako stoji nedaleko od mene. Bijase to rajska ljepotica bez ukrasa i bez odjece, osim jedne grane vinove loze kojim je neke dijelove tijela pokrila i osim vijenca od sase kojim je zlatnu kosu povezala....
Razaznajuci iz mojih pogleda da sam zatecen i zbunjen ona rece > Ne boj se, ja sam kci suma. Ja sam znamenje Prirode, djevica koju su tvoji preci obozavali te su joj sagradili oltare i hramove u Balbeku koje su kasnije neki novi ljudi razrusili. Neki bogovi zive koliko i njihovi obozavaoci i zajedno sa njima umiru. Neki drugi zive vjecnim bozanskim zivotom. Moja bozanstvenost izvire iz Ljepote koju vidis gdje god da pogledas. Ljepota - to je cijela Priroda. Ljepota je izvor pastirove srece na brezuljcima, seljakove u poljima i plemena koji putuju brdima i ravnicama. Ljepota su ljestve mudraceve do prijestolja nepovredive Istine. Vi, ljudi, plasite se svega, cak i samih sebe. Plasite se Neba, iako je ono izvor sigurnosti. Plasite se Prirode, iako je ono postelja mira. Plasite se Boga i prepisujete mu mrznju i gnjev, a ono je samo Ljubav i Milost, i nista drugo. A, Ljepota, to je ono cemu tvoja dusa tezi, to je sve ono sto vidis i sto osjecas kada dajes, a ne uzimas. To je ono sto osjecas kada iz sveg srca ruke ispruzas da bi u sebi Ljepotu sazdao, to je ono sto tijela smatraju patnjom, a duse nagradom, to je jedinstvo tuge i radosti, ono sto vidis iako je nevidljivo, sto spoznajes iako je nesaznatljivo, sto cujes iako se ne oglasava, to je moc ciji je pocetak u svetosti tvoga bica, a zavrsava se izvan tvojih predstava. Ljepota je silna, zastrasujuca moc, sve sto vidis i sto osjecas kada dajes, a ne uzimas...>
Iza brda pomoli se sunce i krunisa krosnje drveca zlatnim vijencima, a ja zapitah svoje bice - Zasto li covijek rusi ono sto priroda gradi?

Svim vjernicima sretan i blagoslovljen Uskrs. Cuvajmo i stitimo Sume, njegujmo i slavimo Prirodu jer ona je izvor duse.

Vjerovatno jer je izgubio ljubav(ako je i imao).