hod po mukama
16 PODRAVSKI LIST^zFy-.^l. "-'AL 22. prosinca 2003.g^^^^r'ffi.j,^ iwawteÄ •a«»i?«ft*»5-<'<iiil'wj^A-:HOD PO MUKAMA - U KOPRIVNICU 1968. GODINESuza izdajnica • ^ „L- _______ .1.1. i . .... ^^^ Baba, nemrem dalje! -jecao sam u dianove sjedeci na rubu travnatogjarka. - Jos malo, Durek, hodi jos malo pa bumo stigli do tete! - odgovaralaje baka Anajedno te isto. - Gladen sem, baba, bole me no- - Joä malo Durek - ponavijala je oCajna baka jer je do Koprivnice pjesice trebalo prijeci joS 15 kilome- tara po sljuncanom putu. Biloje ved kasno popodnejednoga proljeda u kojem sam imao samo se- dam godina, a moja jedina cuvate^i- ca ve<i 55. Niska, pogrbljena i mrsava starica u prastaroj tamnoj odjedi, uvi- jek s rupcem na glavi, jedino bide na svijetu (iju sam ljubav osjedao, moja draga baba, htjela je ispuniti dugo smisljeni plan i odvesti me svojoj naj- starijoj kderi, mojoj teti, da je prvi put u zivotu vidim i upoznam svoje tri sestricne. Njihov zivot iinio mi se kao san. Tri kderke, priblizno moje dobi, zivjele su u toplom domu, uvijek uz mamu. Ja sam mamu vidao tek jednom na godinu kad bi iz Njemacke dosla na nekoliko dana, da babi i meni popravi trosnu kudicu, povapni zidove i ostavi nesto novaca. Duge, zimske veceri baba mije uz svyedu na stolu priCala o teti koja je sä 13 godina morala otidi sluziti nekim bogatim ljudima, kakoje tamo ziyjela sedam godina, a onda se uda- la za nekog zeljezniöara i osnovala obitelj. Baba nije znala za bajke pa mije pricala ono stoje znala. Meni se ova prida dinila kao bajka. Uvijek sam je iznova molio da mi prida. Kad bi se drva u zidanoj pedi ugasila, a samojos tinjao zar, baba bi stavila topli crveni crijep u starinski prislozeni krevet u kutu nase kuhi- nje, potjerala me u robi i vunenim Carapama u krevet, ugasila svyeciu i legia uz mene da nam bude toplije. Pokrila bi nas gunjem i nekim starim muskim kaputom i dok bi ona poCela sve mirnije i dublje disati, ja bih je, misledi o mojoj rodbini u gradu, jos jednom prije spavanja upitao: - Baba, kad me bus otpeljala k teti v tu Koprivnicu? - Bumo vidli sutra, Durek, kakvo bu vreme! - uvijek bi sneno obedava-la. A meni se to sutra nikad nije o-stvarivalo, nikad nije bilo vrijeme za polazak. I tako svaku veier, do te godine kad sam trebao krenuti u skolu. Baba je znala da kasnije vise nede modi odrtati obedanje. Noge suje boljele sve vise i vise, postajala je sve manja i pogrbljenija. Stisle je godine i nevo-Ija, siromastvo i glad, a povrh svega briga za mene, njoj prepustenog unu-ka. l Tesko je bilo mojoj baki. Nadnita- i rila je kod seljaka za hranu. Ulovio sam tada nekoliko sretnih trenutaka l igresdjecom dok je baba radila. Do- j hro smo se najeli i jos su nam spremi- i lijelozadoma. Ipak, ta ista djeca s kojom sam i ;rfao stmistem, kupao se u potoku ili i brao sumske jagode u obliznjem äumarku, ta ista djeca, u paradnoj i odjedi na nedjeljnoj misi, nisu me htje- l a ni pozdraviti. j Zato sam se nedjeljom uvijek t svadao s babom i nisam zelio idi u svo- r imjedinim pokrpanim i ne bas Cistim ilacamameduljude,ucrkvu.Stiskao i sam se uz babinu zguzvanu nabranu r suknju i drhtao öd jada i bijesa kao r siba'navjetru. t (Proslo je punih 35 godina öd tada, l moji drugovi iz Krizevatkih peski mi c se jave, odemo na pide, pitaju kako i sam - ali meni sada to nye vazno! Ona ?ol u dusi jos uvijek tinja i nistaje ne moze ugasiti. Znam da sam i danas s onaj isti siromasni nesretni djedak, ze- Ijan paznje, ljubavi i priznanja, makar se dana» vozim u Mercedegu njemaCke registracije i imam posao, dorn i obitelj.) Moje jedino oruzje protiv bijede i poruge bila je moja masta. Ono malo skrtih rijedi moje bake, bilo je osno- va za mnogo blagotvornih prida. Sve su nastale u mojoj glavi i ~f— nikada nisu nestale. U dugim -i-^'?^ osamljenim danima na dvo- ''^f^ riätu nase zidane potleusice, j^'&^ä okruzene samo poljima i '~' -S'-^; sumarcima, daleko öd sela, "—± moje su pride prelazile u polu- ^___j stvarnost, stvorenu öd glasno •"—-~ izgovaranih redenica kao da s ^ nekim razgovaram, öd prutova zabo- ^ denih u viazni pijesak i slozenih u krug da mi budu prijatelji, kad ved nigdje u blizini nije bilo nikakvog drustva. Najdraza bajka bio je put u Ko-privnicu, k mojoj teti koja tamo Zivi u pravoj kudi, u pravoj ulici, i ima tri kderke kojejoj pomazu oko pedi, pranja rubija i rada u povrtnjaku. Gotovo da sam vidio tetka kako vozi lokomotivu, a onda se biciklom, u umformi vrada doma, svojoj obitelji. Zanusljao sam kako -m donosi pladu, po^ubi ih kad dode, kako duva najmladu na krilu, ispravija zadadu najstarijoj, razmjenjuje tople poglede sä zenom dok miluje kosu srednjoj kderi, kako je kod njih uvijek jako rasplamsana vatra u pedi jer im nikad, bas nikad ne pone-stane drva, uvijek im je toplo, a kuhi-nja mirise na topli domadi kruh, a oni se uvijek nedemu smiju dok pridaju i nikad se, bas nikad, ne svadajujer ima-ju svega. Neizmjemaje bila moja ie]ja da vi-dim te ljude koji tako dobro zive, bez ikakve brige i iako ih nikada nisam vidio ni upoznao, bio sam siguran da oni zna-ju tko sam ja, Duro, sin tetine poluse-stre, njihov rod i krv i da na neki nadin i ja pripadam k njima, u tu gradskustigia zucnuti. Seijak bi promrmljao nesto stoje zvuCalo kao: Luda baba, kud te vrag nosi! - ali öd büke okovanih ko-taöa po tvrdoj cesti nisam mogao dobro öuti. U prvom selu, zene su prilazile ogra-di i samo nas gledale. Baba je na kraju sela zamolila londid vode. I-judi su nas nahranili, malo smo posjedili pa krenu-li dalje. - Baba, jesmo blizu Koprivnice? -pitao sam svaki das.sretnog vremena u Zablatju kad joj je öd teskoga rusenja drva u sumi, tesko obolio muz, dugo lezao te zime, a onda tiho, posve slabasan umro i ostavioje stroje nej'ake djece u istoj kudi koju je dijelio s bratom i njegovom obitelji, a koji su sada vidjeli svoju priliku da sami ostanu u cyeloj kudi, i nesretnu udovicu odmah posljje sprovoda, dok se mrtvac jos nije ni ohladio, a ona posve onemoda-la öd placa, istjerali, bas istjerali na ces-tu s troje djece, i jos za njom na cestu bacili zavezijaj s ono nekoliko krpa i robe sto su smatrali da joj jedino pripada.....i..eto, strasno je to kako je moja baba, tada miada zena, uzela za-vezijaj na leda, povela za ruku neu-mnoga sina Vinka öd 10 godina, dok je za njom jecajuöi preatrafteno iaia moja 13-godisnja teta Marica vodedi sedmo-kudu, 32 kilometra udaljenu öd ovoga mjesta u kojem z-vim. Baba vise nije mogia odgadati. Postao sam toliko naporan i uporan da je odiucila otidi u posjetu. Nazalost, bez novaca za kartu i voznju viakom. Baba i ja pjesice smo krenuli na put sodranom cestom, öd Krizevaca do Ko-privnice. Bio je suh, sundan i yjetrovit dan. Sto je vrijedilo malo staroga tvrdoga kruha, komad speka i dvije jabuke za put, kad su moje cipele bile, trosne, tijesne i slabe. Baba je isla u gume-njacima. Prve kilometre nosio me zanos isdekivanja. Mislio sam da demo ved nekako dodi. Baba je mislila da de idi neka zaprezna kola s bolesnikom do bolnice i povesti nas. Nije bilo nikakvih kola koja bi isla do grada, samo su selja-ci tjerali volovsku zapregu do svojih udaljenih polja. I pitali: - Kud si krenula baba s malim? - Idemo teti u Koprivnicu! - isprva sam glasno odvikivao pnje no sto je baba - Jos malo, Durek, jos malo...- odgo-varala je zadihana i znojna baba. Pokusavalaje biti vesela, pokaziva-la mi velikoga gusaka ili pak nekakvo vode, ali mene je to sve manje i manje zanimalo. Sve sam sporije koradao, gor-jela su mi stopala. - Baba, koiko jos trebamo iti? - ved blijed i iznuren, ponovo sam pitao. - Nije daleko vise, Durek, iza onoga tarn zavoja..... Iza onoga zavoja nije bilo nista do novi zavoj, i opet zavoj i siva sljuhdana cesta, i yjetrid na znojnom delu, i muka, teska mukajer nigdje nikoga da te po-veze, a ne mozes natrag doma, u kakvu takvu sigumost, kakvo takvo mjesto za odmorjelo i san, Moras samo naprijed, za bespomodnom staricom koja i sama ne zna kako bi se snasla u zivotu i sto bi radila da bolje zivi, gdje bi se skrasi-la i tko bi brinuo za nju, sada kad je dosla starost, a nema nikoga tko bi se mogao brinuti o njoj, jos öd onoga ne-godisnjega Peru naprijed, sivom cestom, u nepoznato. Pridala mi jednom baba kako su isli i isli, ne znajudi kud i kamo, prespavali u staglju, kako su im se smilili nepozna-ti ljudi kad ved tvoji nemaju srca, odradili su nesto tu i tamo i zaradilijelo i prenodiste, kako sujedni bogati selja-ci uzeli Vinka da im sluzi jer je samo sutio i bio jako poslusan, kako su ga drzali dok je baba 8 ostalima grcajuci öd suza odiazila dalje, a on zavijao bez ikakvih rijedi kao ranjena zivotinja i kako su ga duli jos daleko izvan Jem-brovca ili su mislili da ga duju jos kilo-metrima i kilometrima....Kad su dosli do Koprivnice, baba je u jednoj bogatoj gradskoj kudi ostavila moju tetu Maricu da bude sluskinja, a ona sama, s Perom, bila je primijena u drugoj bogatoj kudi nekih tiskara, koji su se kasnije poka-zaiijako losi ljudi, i moju babu, iznena-da trudnu, otpremili u neku drugu kudu da doceka porod, a onda posto nije bio' sin ved zensko dijete, moja mama, i-> splatili je nekim novcima da suti o i teskom zlodinu sto je nad njom, s odo-! brenjem gazdarice koja nije mogia • imati djece, napravio gazda, tako se i nemilo igrajudi tudim zivotima i ne i priznajuci ovo dijete nezetiena spola i kao da nije njihovo, kako god nasiino ; bilo napravijeno. ( Ni dan danas • nisam otisao do tih, takozvanih • rodaka, jer ih ne zelim vidjeti ni upo- znati niti stati nogom pred njihov grob. Ne podivali u miru, i isli polozi-i ti radune visoj sili, sto god ili tko god ' to bilo, TO sto je radilo i djelovalo u • njihovu korist, a protiv mene, öd podetka do sada, protiv mene jos dok je baka bila rnlada zena, protiv mene i dok mi ae rodila mama, protiv mene dok sam se i sam posve neplanski rodio, protiv mene kod mojih preda- ka po zenskoj liniji...kao neko pro- kletstvo badeno na moju rodnu obitelj sasvim sluöajno i nidim izazvano, a tako tragidno sudbonosno.....ali toje ved posve druga prica koju du mozda ispridati neki drugi put, kad me opet uhvati pljesnilo samoce i sjedanja). Mnoge se stvari i dogadaji ponav- Ijaju u zivotu, i baba je opet bila na putu za Koprivnicu, samo s druge strane. Uvijek je mislila da de je tamo docekati neko dobro i potrajati u njenom zivotu. Odajan i nemodan, na pola puta do Koprivnice, sjededi na rubujarka, ispovratio sam sav sadrzaj iz zeluca nagnuvsi se prema naprijed, a onda klonuo na bakino krilo i iznuren za- spao da odmorim umorne kosdice sedmogodisnjaka na putu u bolju bududnost. Kad sam se probudio, i baba se malo odmorila, gladila me zuljavom hrapavom rukom po licu, a ja, malo Umiren, pojeo sam jednu smezuranu zelenujabuku, a onda, odiudan i tih, jer druge mogudnosti nye bilo, krenuo dalje s mojom dobrom bakom. Predveder smo stigli u Kopriv- nicu, kod prvih kuda vise nisam hodao kao stroj, gledao sam i upijao sve oko sehe videdi to prvi put u zivotu i mis- ledi kako je to sve neobidno i dudno. Nosile su me noge same öd sehe, baba je sepala kraj mene, onda smo nasli pravu ulicu i tetinu kudu i konadno dosli na cilj. Teta me placudi griila i ljubila, odmicala öd sebe i pomno promatra- la, onda opet stiskala u dvrsti zagr- Ijaj i klela sudbinu, siromastvo i ne- sredu koja satire samo takve, nemod- ne male ^jude. Iza njenih leda sutljivo, velikim odima, promatrale su me sestridne, stidijivo zagriile i poljubile baku, a meni pruzile ruku, dok je tetak pal- cem krisom otirao suzu izdajnicu. Za sjecanje na 26 godina pokojnu Durinu i moju baku Anu Bernarda Varga Babic
22.02.2004. u 8:35 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar