Malo poezije
Opet netko zvoni na vratima
s prvim kapima kiše
u toploj boji tvojih očiju
koja se miješa s bojom vina
opet netko dolazi
u prolazu na kratko
i oduzima mi vrijeme
koje trošim da bih te zaboravio
ovdje nema baš puno novoga
sve još miriše na tugu
mokra stabla Zrinjevca
magla nad Savom
sve još ima okus slatke vanilije
koji ne mogu skinuti s usana
i danima ne izlazim
a opet netko zvoni na vratima
dugo i dosadno.
Željko Krznarić
19.04.2007. u 10:39 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar