? = ?
Uz put. Sam našao pitanje. Zato se zove usputno pitanje. Zašto se ljudi ljute? Bjesne. Pucaju. Kad im kažeš istinu. Ili ono što vjeruješ da je. Naime. Istina nije personalizirana. Ni namjerna. Jednostavno nam se desi. Ili nam se tako učinilo.
Stari sat. Kao kod moje bake na zidu. Trebalo je čistiti. Od prašine. Čak i podmazivati. Da bi stigao vrijeme. Po tome se razlikujemo. Mi ne damo svoju prašinu. Čuvamo je, zovemo iskustvom. A kad se previše nakupi stanemo. Na mjestu. I ni makac. Za 30-40 godina to netko primijeti. Stave nas u lijes i odvezu na groblje.
Imaš. Sjetit ću se već. Što. Prije nego nemaš. To.
22.04.2007. u 1:47 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
...samo sat koji stoji 2 puta dnevno pokaže točno vrijeme...
onaj koji zahtijeva održavanje, podmazivanje i uštimavanje ostavlja mogućnost da će fulati ponenekad... sad zamisli strah od stalnog postojanja prostora da pokazuješ krivo vrijeme...
hoću reči, istina je teška u toliko što nam ukazuje na vlastite nedostatke, odnosno u osobnoj percepciji "lošiji/bolji sam od onih drugih"... odlike malih ljudi, netko mora i raditi za one druge, he he
Autor: De_visu | 22.04.2007. u 10:01 | opcije