Pečat sumnje

Ne prolazi uvijek dobro igranje na pamet,
dok pod kožom drugačiji otkucaji bubnje
Dok u oku ne vidim ti ništa osim tame-
ja na tebe stavljam pečat i krivnje i sumnje.
Ja sam svoje mjesto pronašla pod nebom,
u krvi i trudu svoje želje palim
nije ovaj život mučna, uzaludna bitka
u kojoj je veći nužno pobjednik nad malim.
Jer ti držiš stranu gdje su vojske jače,
osvetnička vatra u grlu im hropnja.
Ja u ovu bitku neću osvetničkim mačem
I na tebe neću dizat najoštrija koplja...
I po čemu nekom od nas trofej treba dati?
Ja bez daha, polumrtva, u oči te gledam...
I vidim da preda mnom je nasmješeni patnik
koji osim smjeha nema dokaz da je sretan...