Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Nemir mi kaže, da si razbacao svoje snove po mom horizontu i stižeš me svojim mislima, umotavaš u tanke niti paučinastih zraka, stvarajući čahuru oko nas, jer smo se tek pronašli. A tko si ti? Netko tko mi pokazuje kako još uvijek hladan vjetar obilazi tvoj mjesec. Netko tko upija moje riječi kao tople suze dlan i živo svjedoči svakom provedenom trenutku. A tko sam ja? Pronađena, bez sjena, klizim uz tebe i nakon blijedih dana provedenih u zavjetrini nečijeg davnog nemira, ponovo dolazim pred neke plave oči, idem u noći što održavaju svoja obećanja. Upoznao si me, lomio bolno moje zidove, srušio ih i razbacao po daljinama. Potopio si u vodi sve moje stare ideale, dotaknuo svemir i pomaknuo pramen kose sa čela. Sve moje nemire skupio si u jedan i otpuhnuo prema sjeveru, a tvoja ruka uvijek dočeka moju u svakom trenutku kad to poželim. Ti si bol, koja mi godi.

LIJEPO :)

Lijepa slika no kad se prasnem cekicem po prstu meni to bas ne godi osim ako nisam gađao između nogu:)

maglaaaaaaa svuda ...

toplo sunce i blage noći obuhvatili su me i bez puno riječi vezala sam svoju dušu uz ovu što spava uz mene :) u zraku su ispisani titraji srca kao glazba iz nekih drugih sfera...

Ja sam bicikl vezo lancem ali si mislim da si ti ipak bolje postupila:)

titraji tako mali i tako tihi a cijelom životu daju smisao ...

hm...bol koja godi...sweet misery...hm...moram li reči? jakooo ljepo...

titraji srca koj vode od dana do dana i pokazuju nam put koji vrluda kroz maglu i završava opet na početku novog dana :)

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr