Pitam se...
Hoće li se polovičan čovjek zaustaviti kraj mjesta gdje je zastalo plavo jutro? Hoće li njegovo hladno srce, hladnije od ovog jutra, odbrojiti zadnje otkucaje jedne tamne noći i krenuti prema tragu mjeseca, koji se još nazire na tamnoplavom baršunu neba? Vjetar u njegovoj kosi poremetio je savršen sklad njegovih misli. Mislio je kako je besmrtan u trajanju trenutka, ali sa prvim naletom mog nemira stvoreni su tragovi nemira u njegovom miru. Svakog četvrtog dana pohodiš me iz svojih mekanih prostranstava hladnog srca i šapćeš mi u praskozorje o jutarnjem nebu, koje ostaje pustinja nakon tvog odlaska. Pitam se, jesam li previše vjerovala anđelima, koji su mi pričali priče o tebi?
01.05.2007. u 10:32 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
anđeli mmmm.....vjeruj kada ti govore o njemu, ipak , satkani su od istine, pomoći, pomoći , pronaći ljubav , otvoriti oči udahnuti svjetlost...sakrit će se u njega, hoće, jer vole:)))))
Autor: picacica | 01.05.2007. u 10:40 | opcije
Vjeruj ali ne pretjeruj:)
Autor: M_kao_Marino | 01.05.2007. u 11:21 | opcije
vjerujem anđelima.... i u snovima i u stvarnosti :)
Autor: shadow-of-soul | 01.05.2007. u 11:55 | opcije
ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr
Autor: shadow-of-soul | 18.10.2016. u 14:12 | opcije