Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Iz te nijeme tišine, odjednom je progovorio glas nekog zla, neke duše koja se dovukla sa rukama bez vena i nasukala na moje obale. U riječima bez smisla bio je naglašen strašan smisao moje zablude, moje iluzije. Dok su rane na duši disale isprekidano, boje su se polako smirivale i ocrtavale jasnu sliku. Čula sam kako se komad moje boli lomi i puca na dvoje. Kao iznad otvorenog groba stajala sam i gledala pokapanje nečeg u što sam vjerovala. Što to gasne u mojim očima? Što se to odvaja od mene i odlazi u nepovrat? Vjerovanje u njegovu ljubav. Korakom laganim, a tako teškim.... prekoračila sam otvoreni grob i dotakla se prvog naslona da bih odmorila užasnuto lice i na tren zaboravila grube riječi zle duše. Ostalo je sve isto. Stranice sudbine su opet omeđene nevidljivim maglama, a kad u vrtlogu vjetra osjetim hladni dah plave sjene... znam, "sve smo mogli mi", da sam tvoja bila ja. Nisam i plave sjene plešu ples zlokokobne tuge, neiskrenosti, laži.... mrežu koju pleteš oko mene, a cijeli svijet se rasipa na komadiće zbog tvojih laži... opsjena... iluzija... magle... te nevidljive magle....

Iluzija,nema slicice...

stiže :) upravo prebirem po nekima pa se ne mogu odlučiti koja mi je "in" :)

Uzmi prvu s leva,ta je najbolja

ne, uzimam ovu koja se gubi u daljini :)

Kad skinem cvikere meni se svaka gubi i u blizini:)

Nijeme i glasne tišine. Obje zaglušujuće dok se bezglasno ruše svjetovi ljudskih nadanja, vjerovanja.

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr