Calandra

Sjećam se osnovne škole i ekipe iz kvarta.Bili smo još deca no s razmišljanjima zrelim da kročimo u svijet odraslih.S tim nam je stavom bilo odlično.Mi cure smo trčkarale za dečkima i to nam je bila glavna preokupacija.No ne za bilo kojima,nego starijima.

Dečke smo podijelili na one "slatke" i one "bezvezne".No ti "bezvezni" su nam bili ili frendovi ili tolko bezvezni da s njima nismo željele ni razgovarat.Sjećam se kad mi je frendica rekla:"Daj zamisli kad će oni imat cure.Bit će pažljivi prema njima...daj to zamisli!".
Meni je to bilo nezamislivo.Da netko tko izgleda i ponaša se ko kreten može em imat curu i em bit dobar prema njoj.Nezamislivo!Teoriju nismo niti željele testirat nego smo nastavile sliniti za kvartovskim "slatkišima".

Sad se sve preokrenulo za 180°.Ovi "slatkiši" su i dalje ostali deca kao i prije 4 godine a ovi "bezvezni" su se pretvorili u zrele osobe.No to nije ništa...
Pravi mi je primjer lik iz kvarta.Sjećam se kakav je bio.Baš ona kategorija bezveznih.Da sam prije njega išla strpavat u koševe on bi prvi izgledom i ponašanjem bio svrstan u tu kategoriju.Bio je i na iskrici,dopisivala sam se s njim samo kaj on nije imao pojma tko sam a sad ga non stop viđam po gradu.S curom.
Čudno je vidjet nekoga za kog bi dao ruku u vatru da je bezvezan s curom.Kad se sjetiš na kaj je prije ličio i na kaj liči sad ne možeš povezat.Lik sad odlično izgleda i napokon liči na neš.Neusporedivo kako je izgledao prije.Ljubav je napravila svoje.
Isto mi je čudno vidjet frenda s curom.On je (ako je frend) spadao pod kategoriju likova s kojim se ne petlja i uvijek je bio dijete.Sad kad ga vidim s curom mi je istovremeno i drago i čudno.Ja njega vidim kao klinca s kojim sam se igrala i dopisivala po noći kad u kvartu nije bilo struje.Ja njega vidim tako no njegova cura ga definitivno tako ne vidi.On se promijenio kao osoba i drukčiji je odnos (logično) između mene i njegove cure.Ta je cura od njega fakat napravila ono najbolje.Zreliji je,bolje zgleda...Čudno mi je kako ljubav može promijeniti čovjeka.

Sjećam se kad je frendica prije mjesec i pol ušla u razred.Ono je doslovce sjajila.Kako je tad izgledala neću nikad zaboravit.Uz to je bila prepuna mudrih savjeta.Osoba koja bi se mogla nazvati "kričava ženska" je sad bila ozbiljna i stabilna osoba.Sjećam se da mi je bila neprepoznatljiva.Čekaj...to mi je frendica???
Druga isto.Promijenjeni stavovi totalno.Izgled...ubraja se.Prije bi se za neke teme križala a sad s tim ima najmanje problema.Koja promjena...

Pogledam sve svojebližnje zauzete i to je nešto sasvim drugo.Baš sam sretna kad to vidim.No uvijek se sjetim frendičinih riječi:
Daj zamisli kad će oni imat cure...

Tak ti je to kad si se samo jebavala sa odlikašima,,,,he he he moš kako hoćeš ,al nećeš dokle hoćeš he he he ,mislm da te sad samo tandaraju oženjeni konobari koji se lažno predstavljaju kao menađeri he he he

to je tak..život je to...

čini se da mi ti možeš nešto više o tome reć ;)

svaka roba ima svoga kupca :)

viš mate,ekonomski mudro rečeno ;)

a svašta ćeš ti još doživjet.........tek si počela život :)

mate, ona ti je jako iskusna..ali samo u pojedinim stvarima. ;)

nemoj da ti se počnem ponovo dokazivat ;)