Suhi od poljubaca
I biti će to zora puna samoće,
U uglovima će se hvatati nada.
Poput paučine,
Lagane i nehajne.
Teški uzdah klonule sjene,
Ispunjava prostor svijesti.
Jer nekada,
O, jer nekada.
Bilo je vrijeme kada sam i boga,
Samoga boga grabio za bradu.
Jurišao bi prsima i glavom,
Kroz visoku travu i poljane.
Kao talasi o stijene,
Razbijali su se svi problemi.
Sjajilo je sunce i grlilo,
Nas.
I za svaku suzu,
Bi poljubac.
Svaki jecaj činio se blagim,
Tihim, šaptom.
A sada,
Kada juriš jenjava.
I talasi su 10 metara visoki.
Sačinjeni od topljenog željeza.
Oceani suza stoje,
Suhi od poljubaca.
Urlik u glavi mi ježi dušu,
Preglasan, predubok.
Jer nekada,
O, jer nekada.
07.05.2007. u 20:58 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar