Kutak inspiracije

 
Ponekad u moju glavu
Udje neka tema pusta,
Hoce nekud da izadje,
Al´ ne moze naci usta.
 
Hoce silom preko ruke
Na stranicu ona doci,
Tako da je vide drugi,
Pa da moze dalje poci.
 
Ona zeli da svi vide
Poruku sto ona nosi,
Preko knjige ili pjesme,
Da nju nitko ne pokosi.
 
U medije ona hoce
Da svi ljudi za nju cuju,
Briga je uopce nije,
Hoce li po njoj da pljuju.
 
Ako se to ipak desi
Ona za to kriva nije,
Vec je kriva jedna ruka,
Sto nju vise sad ne krije.
 
Poruka je ipak vazna
Skriva tajnu, ljude dira,
Zato je i temi vazno,
Da se pjesma vise svira.
 
Mnoge ljude pjesma dira
Jer tad ona im pokaze,
Ogledalo ljudske duse,
Koje nikada ne laze.
 
Upravo zbog toga ljudi
Mrze ruku, a ne temu,
Sto je pjesmu napisala
Ona im je kriva svemu.
 
Ako pjesma samo stoji
U ladici zakljucana,
To je kao da nikada,
Nije bila napisana.
 
Tako moja ruka sada
Pise ovu pjesmu dragu,
Da objasni zasto pisac,
Pise pjesmu ispjevanu.