u 3PM (tri popodne)

Prisloniti cu svoje usne na srediste tvoga tijela. Trag ce ostaviti neki stihovi, vise tvoji no moji. Znam, predloziti ces da sve rasporedim u oktave i tada ces spustiti ruke na moju glavu, a ja cu biti tvoj u visini plamenih zvukova.
Sjene te opijaju mnogo jace od svjetlosti. Slucajnosti te ushicuju, buducnost ne. Tvoj ce prakticni duh nametnuti neslaganje nasih dvaju horoskopa kroz vjecnost, brzinu kojom nam se sve ovo dogadja dok se zabavljamo trazeci na nocnom nebu nepreciznu kopiju razlicitih leptira sto postoje u mome tijelu.
Nisam zgrozen losim ukusom sto mi ga nebo daruje svakoga jutra dok se oblacim. Samo u predvecerje ja ti prilazim bos. Tek tada mi dopustas da prislonim svoje usne na srediste tvoga tijela i oblikujem usnama plamen svijece u oblacima. Kunes se da u mojim rukama dozivljavas pravo ljeto, da treptajem moga oka mozes izmjeriti puls vjecnosti. Vatra u kaminu se pali. Skupljam snagu da kazem - "Do vidjenja, ljubavi..." kao svake veceri. Telefon mi ionako nicemu ne sluzi kada mi nedostajes. Nedostajes....
 
 

Lijepo te opet čitati :-)).

:)

huh bem ti, kaj da mislim sad po osnovu ovog bloga?????? zbunil si me skrot... moze privat explanajšn? :-)

vragec, kaj tebi sve treba crtati ha? :)) samo ti slani tak nastavi i sve bu pet :)))