Dnevnik jedne tračerice

.... na www.iskrica.com
Moj grad…. Danas…. Promijenio se, mnogo meni dragih nickova je nestalo…. Možda su samo promijenili slova, a možda su stvarno našli sreću tamo «vani» i shvatili da je ovo samo privremeni bijeg od realnosti. Naša nekadašnja druženja, danas su samo povremeni sms-ovi ili pokoji susret, tek toliko da se prisjetimo. Jesen, pa zima i život je svakog usmjerio nekud na drugi kolosijek. Ne mogu reći da sam tužna zbog toga, ne mogu reći da mi je žao. U stvari sretna sam. Sretna sam, jer mi je iskrica pomogla posložiti prioritete u životu. Ponovo sam pronašla sebe i svoj život. Prestala sam lutati netom tražeći to «nešto», jer to «nešto» odavno imam. Sada je dolazak ovdje puno ljepši. Opušteno, pustim neku dragu mjuzu, odgovorim na poruke, ako mi se da ili ne, već ovisno o raspoloženju. Napišem log, ako mi se da i opet ovisno o raspoloženju. Pročitam vaše retke, ako me nešto inspirira bacim komentar i odem. Tako je lijepo kad možeš napraviti disconnect bez da te netko tjera na to. S druge strane lijepo je znati da problem možeš podijeliti sa puno nepoznatih ljudi i da se uvijek nađe netko spreman pomoći.
Kad nekome opisujem ovaj naš site, uvijek kažem da je to mjesto gdje se skupilo puno usamljenih i nesretnih duša, koje na svoj način pokušavaju doći do te imaginarne gđe. Sreće. Mogu shvatiti i one koji plaču i one koji se cere. Mogu shvatiti i one koji sve tjeraju u kurac i one koji svima pružaju svoje rame. Cilj je svima jednak, privući pažnju. Netko to radi lijepim tekstom, netko boldanim slovima, netko bujnom maštom, netko ponavljanjem istog, netko komentarima. Svatko od nas ima svoj način. Nekad smo spremni prihvatiti sve, nekad nas iritira sve, ipak smo svi mi samo ljudi. Griješimo, osuđujemo, ogovaramo, nekog volimo, nekog ne. Ovo je suživot imaginarnih likova u virtualnom svijetu. Grad kao i svaki realni, sa kvartovima u koje zalaze određeni likovi. Dolazak novih je uvijek propraćen kritikom, nekad dobrom, nekad lošom. «Stari» smatraju da je to njihov prostor i da trebaju vrijediti njihova pravila, «novi» žele unijeti nešto svoje, a opet pripasti u taj «začarani» krug prihvaćenih. Sve to traje dok se ne pojavi netko «noviji» i tako u krug. Nekad sam i ja pripadala jednom «krugu», bilo je lijepo, ali drago mi je što sam opet individualac.
Hvala vam svima. Svima znanima i neznanima. Hvala za ugodno provedene minute, sate. Hvala vam što ste, iako nesvjesno, pomogli da se i opet osjećam živom. Voljela bih da se nitko ne svađa, ali to je glupo očekivati, a bilo bi i dosadno. Voljela bih da ste svi sretni, ali i to je glupo očekivati, a i ne bi bilo lijepih tekstova. Tuga rađa lijepa slova i otkriva svu ljepotu duše pojedinca. U stvari nebitno je što bih ja voljela, bitno je da se svi na ovom prostoru osjećate dobro.
Pusa, cmok, ajte bok ;-))))))))

Lijepe zelje imas...
lijepo zboris...
i stojis na obije noge..
Moj naklon
Lancelot

..mislim da je ovo nešto najbolje što sam pročitala lutajući ovuda..:)

Zgodna i prilično točna raščlamba stanja, događanja i atmosfere na Iskrici. I kaj je najvažnije, napisana je s tako velikim srcem da je prosto ne možeš zaobići...

priznanje autorici teksta :)

Drago nam je da si s nama :)

ma neeeee. iskrica je zbilja. ovo vani se ne događa (nadam se)...:o)

:) "mello...." da, 'ovo' tu je stvarnost, ono vani? :) ma daj, ono je samo simulacija života :)

svae je simulacija, svi smo simulantni (lažni bolesnici, op. prev.) Looollll :)))

hej, "...XL", naravno da je vani simulacija :) - ovdje se živi :)

zubi, sve sam rijeđe na iskri, ali uvijek dođem i pročitam tvoje postove...hvala tebi :)up

Zubekica..Inače po defaultu mrzim te beskonačne analize ove Iskrice jer ispravnijim smatram prepuštanje nečem nego pretjerano preispitivanje istog..Ali ti..Tvoje analize bi non-stop čito..Ma šta čito,jeo..Ma što jeo..Proždirao u enormnim količinama..S ajvarom i lukom..