DESTRUKCIJA JEDNOG SVEMIRA

volim te kujo. i to nije samo alkohol sto govori iz mene.zao mi je sto sam ti to onda rekao i time zajebo sve. volio bih ispraviti tu gresku , ali sumnjam da ce mi Gospodin dati drugu sansu.vjerojatno nisam u toj klasi. volio bih da sam prirodni sarmer i da olako sipam bujicu magicnih rijeci koje te hipnotiziraju i privlace k meni, volio bih da sam visi, proporcionalniji, samopouzdaniji,ambiciozniji, ziv, da sam imao vise srece, da su me vise voljeli, da imam deblju kozu...ma u kurac volio bih da se uzajamno volimo i nista vise, da nam je to jedino i dovoljno.ali sam slab, sve pokvareniji, ruzniji, nesigurniji, omrazeniji medju ljudima, udaljeniji hladniji, osjetljiviji, manje svjetlim i moje se svjetlo gasi, usamljeniji.jebes takav zivot. samo bih volio biti sretan. da sva ta ljubav koji sam ti namjenio ne trune u meni i ne pretvara se u gorcinu i cini me smrdljivijim lesem svakog trenutka sto me podsjeca da nismo zajedno.nadam se da cu te ubrzo zaboraviti ili jos brze umrijeti. zbilja mora da ima zlatni kurac, srce ili sto vec vidis na njemu.volioo bih da tvoj trag u meni nestane. volio bih da mogu zavoljeti drugu. volio bih da imam zdrav razum. volio bih da u mom tijelu konacno prebiva moj duh. volio bih da te mogu slobodno voljeti.
promatram ljude oko sebe, svi prijatelji su se poozenili, ili su u stabilnim vezama, mnoge od njih ja sam spojio, vidjam totalne banane od ljudi u vezama s zbilja dobrim curama. jel to zbilja ono sto mi je namjenjeno? dal ce mi zbilja uvijek izmicati jedino sto sam zbilja zelio? jebe li doista uvijek netko drugi nase ljubavi i smatras li da je to smjesno, te uzivas li pri tome ti koji vuces konce?
mogu li se probuditi? vide li svi oko mene mrtvog covjeka?mozes li spasiti barem onu koja se toliko zrtvovala za mene? je li ovo zbilja?
spavas li, cujes li nas, mogu li ti kako pomoci?moj zivot je sranje. ja to nisam zasluzio. pomozi mi Boze

ako je otišla,pusti ju.. doći će neka koja će te gledati s ljubavlju:)

ovako može napisati samo čovjek, koji je spoznao dno dna... i kad si dotakao dno, sad je vrijeme da odbaciš sve balaste prošlosti, očistiš i sebe i svoj stan gdje živiš od starih stvari koji te uvijek vuku na dno - vrijeme je da kreneš u "kidanje veza" sa svime što te je dugo onemogućavalo da vidiš ovo što si upravo sada vidio i napisao ovdje... kad se odbaciš sa dna, budi novi onaj koji će izroniti, budi taj koji će u sebi pronaći onog novog - tebe.... to je vrijeme promjene, koje svatko od nas doživi samo jednom u životu... a tvoje vrijeme je upravo sada... sretno :)

Jebeni bog ne postoji. i nema pomoći. izaberi lakši put.

Pst, šuti. Ako moraš patiti, pati. Ako moraš umrijeti, umri. Ali znaj da će i tome doći kraj. I da ćeš još puno puta umirati i sam sebe rađati dok ne dođe onaj konačni kraj. A tko zna, možda i to zapravo nije kraj.

Iskorači iz starih obrazaca, jednostavno je, lako, i ne zahtjeva previše energije, vrijeme je za sabiranje.
Samo odluči i izađi. Oslobađa. Ma znaš. sretno!