diavoli ...

   mi smo malene sjene utjehe, u ovoj sušnoj i neizmjernoj pustinji...
...hrast s golemim korjenjem, razasutim u dubinu...
...slabašnih grana, što se bori protiv hirova vjetra...
   mi smo glas, kojeg se ne zaboravlja...
...otkucaji srca, što prati u beskonačnost...
...listovi bijeli, na kojima lete osjećaji...
   živimo između mrmljanja i uzvika očiju, što putuju na pjenama valova...
...što se lome na škojima snova...
   nalazimo zaklon na otocima dalekim i nedohvatljivim...
   imamo toliko riječi a nikakvu moć...
   krademo boje neba, da bi udisali plavetnilo...
   probadamo kožu s dušom griješnom, oštrim vrhovima vratiju visokih...
   nikada nećemo moći zatvoriti vrata zlu, što će nastojati uzalud izbrisati naš glas...
   mi smo voda što gasi žeđ, ovoj sušnoj pustinji...
...maleni pjesnici, jedne melodije zatvorene u našem srcu...
...poeti snova, koji nemaju kraja...

što da kažem Di osim da si vrhunski ...
to što ti napišeš nemože niko da izbriše ---ostaje zauvjek u srcu i duši

hvala snjeguljice...:))

evo kraj mene sjedi moja dobra prijateljic i moli me da ti porućim da još nikada nije tako nešto lijepo iz duše proćitala...morat ću joj pokazati tvoje ostale pjesme ...imaš najljepši pozdrav iz srca od Slavice

još jednom hvala...pozdrav Slavici...:))