Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Još jedan susret, koraci u snijegu i ruka neka već je pored mene, jer neprestano mi smo u bijegu i slijedimo se dugo kao sjene. U tvojoj sobi ostajem do jutra, a sad su noći ledene i plave....Ti pričaš o svemu što nas čeka sutra kad dođe vrijeme buđenja i jave. Maštaš o moru, kamo ćemo poći jednoga dana u suncu i sjaju... gasimo svjetlo, ti zatvaraš oči...i priča nam se tako bliži kraju. Zar je sve to samo san djevojke za jedan dan? Od tad me viđaš mnogo mnogo puta... na trgu, plesu... u nekoj kavani... i vidim  želiš makar na pet minuta, da ti se javim ...da budemo sami. Govorio si, već je bilo kasno ...o našoj davno zamišljenoj sreći i vidio si, vidio si jasno da ti ne želim ništa više reći. Ti opet živiš sam na kraju grada i često slušaš vlakove na mostu ili u ponoć kada kiša pada otvaraš vrata nepoznatom gostu.... Volio si sada znaš, djevojku za jedan dan.... za dan.

Muzika je predivna...maštalice, have a nice day :))

nice...moj naklon...
znas ...sjecam se jos uvijek jako dobro ..takvih nekih curica na jedan dan...da nije bilo njih niti bi ja bio ovakav...niti bih znao sto znaci voliti...a toliko puta sam kasnije pozalio sto je to bio samo jedan dan...jos jednom moj naklon shadow...i nadam se da se nikad neces pretvoriti samo u sjenu .ovoga sto si sada

pardoncek ..voljeti :)

"lanc..." nisam sjena - ovo je samo nickname, ne ja :)

inače, pjesmu je napisao bjelovarski pjesnik Željko Sabol, koji se, nažalost, negdje početkom 90-tih ubio...

neki pjesnici su u bircu, neki u grobu, neki spavaju u toplom krevetu, neki surfaju internetom, neki se kupaju, neki skijaju - kako tko kako gdje i kako kada :)