necu

Vatra se ugasila.
Barem tako mi je receno.
Ne odrzava se vise. Nitko da baci cjepanicu. Nema niti zara vise. Barem gledajuci s fotelje. Dok je gorila cijela prostorija je svjetlucala crvenim nijansama.Svijetla su bila ugasena. Polutama. Nekome lijepo i privlacno. No pri svjetlosti vatre ne mozes citati knjigu ili barem novine. Podreden si njoj, toj svjetlosti. Crveno svijetlo smeta ako nisi dio njega.
Zamolih za svijetlo.
Pitam sto je sa svjetlom.
Zelim promjenu boje.
Ne zelim crveno.
Vatra je ugasena. Nema vise crvenoga. Tko ju je uopce zapalio. Ne zna se. Tko je donio drva u komin. Ne zna se ni to. Zapalila se je sama od sebe. A material sam nabacao ja. S vremenom. Komad drva, komad papira, koja cackalica, malo kartona...Danima, mjesecima...
Sada je ugasena. Nema vise crvenoga.
No nema niti drugih boja.
Nista doli nijansa sive.
A mozda i zar jos tinja
Ali ne zelim se pribliziti i opeci, opet.
Vjerujem, u nijansama sive.
A govoru da su vani boje ljeta.
Ja cekam svoje boje.

a tek u jesen, koje će to boje eksplodirati:) al, onda će ti godit bijela, naravno..:)

nemoj čekati, oboji sam svoj svijet