Igre 2
Već neko vrijeme na kompjuteru igram Pokemon Ruby na emulatoru za Game Boy Advance. Ok, znam što vas čudi. Pokemoni? Student od 23 godine igra Pokemone? Pa...vjerovali ili ne, ali ta igra je prokleto zabavna i najvažnije - zarazna!
Mnogi su se podsmjehivali kad sam im opisivao i preporučao tu igru. I naravno, sve dok i sami nisu sjeli pred ekran. A onda bi mi dolazili i sa sjajem u očima mi prepričavali do kuda su došli i koje su Pokemone ulovili. Ja sam se na to samo podsmjehivao. Bio sam zadovoljan postignutim rezultatom. Činjenicom da sam još jednu osobu preobratio na čarobni svijet igara - svijeta mašte, virtualnog svijeta gdje se čovjek može zabaviti, zamisliti, ispucati frustracije a na kraju i naučiti nešto. Mnogi me pitaju od kud znam tako dobro znam engleski. Onda ja uvijek lažem i izmotavam se, pa kažem:
- Da, sa filmova i knjiga.
Umijesto da ih pogledam u oči i otvoreno kažem:
- Da! Sa videoigara! I da, igram Pokemone and I love every minute of it!
Tako da se vratim na prvobitnu temu, roditelji, ako vam djeca stalno igraju nekakve krvave igre ili jednostavno ne znate što im kupiti, nemojte im kupovati nikakve Sunčice ili Sims - kupite im Pokemone. Kratko i jasno. Jer nisu prvo bili crtići od Pokemona već je prvo nastala videoigra. Toliko od mene. Buahahaha...ehm...da.
10.06.2007. u 23:16 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar