Dnevnik jedne tračerice

Petak…. Kraj još jednog tjedna…. Dok je kuhala kavu, prošla je pogledom kroz svoj stan. Lijep stan, prostran…. Suviše prostran za jednu osobu…. Sve je uredno, nema ni prašine, ni ona ne voli takvu pustoš…. Sjetno se osmjehnula i krenula u radnu sobu…. Koraci odzvanjaju…. Smjestila se u stolac pored kompjutera…. Klik jedan, klik drugi i otvara Internet…. Nestrpljiva…. Ima li? Ima…. Njegova…. Osmijeh se razlio licem, srce poskakuje od sreće…. Poruke su sve dulje, sve ljepše…. Njen virtualni ljubavnik, njena virtualna sreća…. Da li je neiskrena? Ne…. Ona je stvarno ovdje takva, divlja, neobuzdana ljubavnica, sve ono što joj realni svijet uskraćuje…. Tu može biti prekrasna, neodoljiva, zavodnica…. Može…. Želi…. To joj je jedina satisfakcija za sve ono što joj je uskraćeno u reali…. Nadomjestak, umjetna sreća…. Sve je to njoj jasno, ali svako slovo pruža utjehu, svako slovo smiruje, tjera ju iz laži u laž…. Ma nije laž, to je njena duša, lijepa, zavodljiva, pomalo divlja koja treba prostor…. Kao bogomoljka, pleše ples koji dovodi njenog ljubavnika u stanje kad mu život ne znači ništa doli tih nekoliko minuta, sati u njenom društvu…. Osjeća njegovu uzbuđenost, želju, predaje se u potpunosti…. Elektroni jure od nje do njega…. Ljubavni ples, predigra, pa vatreni seks, do potpunog smirenja…. Utkala je svu svoju maštu u slova, sve svoje vještine, vještine žene koja zrači željom…. Žena koja zna kako uzbuditi, zavesti, zadovoljiti…. I tako danima…. Sve dok…. Dok on više ne može izdržati, sve dok on prestaje biti zadovoljan slovima…. Sve dok totalno ne poludi od virtualnog mirisa koji mu šalje…. Tada nestaje…. Ostavlja ga nekoj drugoj, stvarnoj…. Sa porukom, ja sam samo duša koja lebdi u tom virtualnom prostoru…. Samo duša…. Mijenja ime i traži slijedeću žrtvu ili sretnika…. Možda oboje….
Čita poruku, čita i ne želi…. Ne ovaj put…. No, on želi susret…. Želi susret sa lijepom crvenokosom vilom, vilom koju sanja noćima…. Nikad joj nije bilo tako teško…. Ovaj susret je počeo prije dva mjeseca i postao je prekrasan…. Uzbudio je ne samo tijelo, nego srce…. Uvukao se u misli…. Slova su upravo posebna…. Svašta je saznala, svašta je saznao…. Bili su ljubavnici, prijatelji, utjeha…. No ipak je to samo laž, laž koja je prihvatljiva u virtualnom svijetu, ali ne i u stvarnom…. Pisala mu je…. Pisala je istinu…. Riječi su bile gruba stvarnost, nisam nikakva vila…. Ja sam jedno ružno pače, koje se ovdje pretvara u labuda…. Raširenih krila plovi ovim svijetom i laže…. Da ja sam obična lažljivica, koja u realnom životu nema prijatelja, nema poznanika, nema života…. Veliki kapacitet znanja i sposobnost, doveli su ju na prestižan posao…. Posao na kojem žanje uspjeh, a čuje šuškanje i podrugljiv smijeh i prije nego zatvori vrata kancelarije…. Da, ružna sam, neugledna i žao mi je što gubim prijatelja…. Žao mi je za laži, ali shvati moja duša traži samo malo sreće…. Hvala što si mi ju pružio…. Izdajnička suza kliznula je niz obraz…. Poruka je uspješno poslana…. Gorko se osmjehnula…. Što li je tu bilo uspješno? Opet je obrisala nick, život ide dalje…. Stvarni, a i virtualni….
A on? Pročitavši poruku, odahnuo je…. Jebate pa kud baš ja uvijek naletim na neku ružnu. Shit! Dva mjeseca truda, dva mjeseca preseravanja, za kaj? Za gabora…. Jebem ti sreću!
 

Sreću je teško naći!

Ne vjerujem da će svi muškarci reagovati na taj način!Samo POGREŠNI.

Sreća je priprema koja čeka priliku. Čovjek je uvijek lijep.

na žalost mnogi mjenjaju nick kad bi trebalo doći do susreta, samo zato jer onaj koji je sa druge strane monitora očekuje nekoga iz svoje mašte...ljudi bez mana i savršeni ne postoje...