zima

 
 
Postoji sigurno netko tko me je ubio. A zatim otišao na vrhovima prstiju, ne narušivši svoj savršeni ples. Zaboravio me položiti na krevet i ostavio me da stojim svezana čvrsto na putu, sa srcem zarobljenim kao i prije. S očima nalik na njegov odraz u vodi, koji je još uvijek gladan. Ali zaboravio je izbrisati ljepotu svijeta oko mene. Zaboravio je sklopiti moje oči gladne i dopustio im tu pustu strast.

S očima nalik na njegov odraz u vodi... još ga vidiš, zar ne? Koliko god godina prošlo, još se njegov miris valja tvojom kožom...rekla bih ti rado proči će... Srce će srasti... ali uvijek, uvijek će ostati trzaj kad uđe u sjećanje...

..i moje je srce slomljeno, a kad sklopim oči još jasnije vidim njegov lik i usne što me ljube,..još je teže,..

...ulazi u tvoj san, nepozvan i neželjen, ali ga ne možeš zaustaviti... kako li je to teško! Trebalo je dugo dan, i noći, a onda odjednom otvoriš oči i vidiš toliko svijeta i ljudi oko sebe, da shvatiš kako je on samo loša kopija tebe i kreneš dalje...