Dnevnik jedne tračerice

.... je neminovna, pitanje je samo kako ju prihvaćamo.
Kažu, ženu se ne pita za godine…. Zašto? Kaj ću time dobiti? Dokaz da sam žena? Dokaz da sam tašta? Nikako ne mogu shvatiti tu žensku opterećenost godinama. Kad su mlade, uništavaju lice hrpetinom šminke samo da bi djelovale starije. A kad ostare tj. kad pređu granicu koju su sebi zacrtale kao starenje, znači oko tridesete, počnu opet patit za tim da izgledaju što mlađe. Naravno taj postupak je sad malo teži, em je koža «ostarila», em ju je šminka iz mladosti dodatno oštetila. Tu je i neminovno genetsko nasljeđe, neki ljudi uvijek djeluju starije, neki mlađe. Recimo da sam od onih sretnica koje su geni «nagradili» djetinjim izgledom, ali ja volim svoje godine. Volim sve svoje proživljene, a i one koje me još čekaju. Često ljudi pogriješe i daju mi popriličan broj godina manje. To me zabavlja. Zabavlja me kad mi vršnjaci dijele savjete i objašnjavaju postupak starenja. Prvo dijete rodila sam sa 26 godina i imala sam lagan porod, a žena, dvije godine mlađa, objašnjava mi kako je to uvijek lakše kod mlađih ;-)))))) To mi je zabavno, ali potpuno irelevantno. Jer rekli da imam 20 ili 35, ja i opet imam skoro pa 33. To nitko i ništa ne može promijeniti, niti bih to željela. Imala sam divno djetinjstvo, proživjela ga upravo onako, kako treba. Bila sam dijete. Imala sam predivnu mladost, proživjela ju upravo onako kako sam željela. I opet sam bila dijete. Imam predivnu zrelu  (ovo treba uzeti samo kao razradu životnih dobi, a ne kao stvarno stanje stvari) dob. I dalje sam dijete. Znam da ću imati predivnu starost i da ću umrijeti kao dijete. Svaka životna dob nosi svoje radosti i teškoće. Bitno je samo dočekati i jedne i druge s osmijehom i pokušati ih okrenuti u svoju korist. Iskreno, ne bih voljela više imati 20, ne zato što su mi bile ružne, nego zato što sam ih proživjela i danas se više ne bih mogla uklopiti u tu dob. Generacijski jaz. Nisu oni ništa drugačiji od nas u toj dobi, nit smo mi bili drugačiji od naših roditelja. Možda su se kulise promijenile, moda i popularna okupljališta, ali u suštini mladi su uvijek nalik jedni drugima, baš kao što su svi starci nalik jedni drugima. Znam da će mi moji klinci milijun puta reći : «Stara, dosadna si!», baš kao što sam ja to rekla mojoj. Mogu se ja kleti u sve živo i mrtvo kak neću ovo il ono, opet ću napraviti nešto kontra njih. Ja znam da će to biti iz dobre namjere, znaju i oni, ali to ih nervira. Kad si mlad jednostavno moraš bubnut nekoliko puta glavom u zid da bi ti se neke stvari posložile u glavi. To je tak normalno i neminovno. Znam ja to, ali kao i svaka stara i ja bum probala amortizirati te udarce i kao i svaka stara i ja bum dobila po nosu.
Netko je nesretan zato što navodno nije u mladosti ispunio neke želje, nepotrebno. Dok dišeš, dok ti srce kucka, dok ti mozak kolko-tolko funkcionira, ništa nije nemoguće. Svaku želju je moguće ispuniti, samo treba željeti i ne odustati. Možda će vrijeme biti drugo, možda će osobe biti druge, ali želja će se ipak ispuniti. Znam i ne odustajem. Kad me uhvati sjeta za prošlim vremenima, prisjetim se koliko me još budućih očekuje i znam…. Znam da ću otići u Kinu na mjesec dana, pa makar u kolicima ;-)))))))
Drage moje, dragi moji željela sam vam reći da je prolaznost neminovna, ali treba ju učiniti što ispunjenijom. Nemamo ništa doli ovaj život, ako i postoji neki zagrobni, to ćemo tek saznati, stoga prihvatimo ga onakvim kakav je. Ne dozvolite sebi da prođe u žaljenju za nečim što je bilo ili je moglo biti. Živite ga. Dišite i radujte se svakom novom danu, jer život je najljepši poklon koji nam je darovan.

ma šta ne shvaćaš zašto se godine skrivaju? to ti je bar jednostavni zakon prirodne selekcije sa svrhom održanja vrste. nema tu filozofije.

Al si ga opet našrajbala čitavu tonu :) ... pozdrav!

kad sluša usput Doru pa joj je "došlo"

a ne, na vrijeme sam utekla, taj skup opasno atakira moj životni optimizam :-)))))

znala sam da ipak tvoj log ima neke veze s Dorom...eto:)

To beba ;)