Pogled iznad tipkovnice

(jesi mala ljubila do sad, jesi, jesi, al' lezbaču nisi!)
 
Priča se možda trebala zvati; REŽI ME
 
Dok ležim gola i sama, glava mi stvara ideje. Pitam se da li ću ikada moći kupiti taj kauč?!?
Ku*ac poznatiji kao Misterij plus kurva zvana Strast, što li drugo može ispast ako ne priča koja ne laže! Sve što pričam, pogodim, uvijek se tako dogodi! Sve je manje onih kojima sam draga, sve je više onih koji milosti nisu skloni. Možda nisam logična, ali to je samo zato jer nisam obična!
 
Šaram mislima, ranjenim i ludima! Ne stojim na rubu, i moj život nije crna rupa, samo u mom životu nema Velike ljubavi, pa bi se ja htjela zadovoljiti i onom  (Jebenom) Malom. Nisam glupa! Šutnja nije zlato, i bolje da se riječi troše.
 
Malo tuge, malo bijesa, mislite da moje duševno stanje, postaje samo jedno smrdljivo sranje?!? Ma ne! Samo me «Jebena-Jelena» dovodi do toga da poželim da piškim stoječki. Želi sreću?!? Prodat ću joj je upola cijene. Ne, ona nije znala da ne postoji sveto, da sve biva bruto i neto. Zabava!
Pita li se kako bi izgledala takva sreća?!? Da joj je u ovoj priči uvećam?!? 
Ja dala bi sve da postanem taj muškarac iz njenih snova. Muški čovjek kojeg nosi u svojim očima. Da me čvrsto drži, za ruku. I da joj za nekih sedam godina onako iz dosade kažem onu tradicionalnu luzersku rečenicu koju je jedan rocker i uglazbio; «...nisam ti rekao tad, ali ću ti reći sad;  Jeben i tebe i tvoj biološki sat!!!» A ona mi uzvrati potrošačkom definicijom; «...Što učinio si ti, od života mog! Sve što dao si mi ti, samo praznu bol!»
 
Pitam se s koje je planete?!? Provirih glavom iz svog svemirskog broda u kojem živim, pokušavam vidjet dalje ozona, a zapravo vidim njeno tijelo kao nekakav švedski stol.
 
Želim je okusiti! Okusiti avanturu! Digao bi joj suknju iznad koljena! Ne, ne bi imala suknju, imala bi kožne čizme na svojim divljim nogama! Prava krvoločna barbi! Crni bič, bio bi u mojoj ruci, naravno! Zapeo bi negdje na njoj i tijelo bi joj naglo poprimilo pigment! E pa seks mora i da zaboli! Lutao bi po njoj, uživajući. Sve dok se ne umorim! A umorio bi se već nakon dvije i po minute! A ona bi nakon takve (ne)uspješne premijere okrenula leđa, plačući  grčila bi  se na početku Nedjelje.
 
Zašto njena srodna duša baš mora biti muška?!?
 
A da riješim sa Nebom, da potopi Svijet?!? Da rečem slobodnom umjetniku da nariše jednu Dugu poviše moje glave, pa da na drvenom konjiću prođem ispod nje?!?
 
ili
 
Bolji sam igrač u Subotnjoj gužvi. I evo okrećem taj ringišpil u mojoj glavi. Ne odustajem! Javi se! Pojavi se! Dodaj malo ludila! Dodaj svijetu malo boje! Ne čudi se!
 
...jer život je lijep bez obzira na sve...

Da. Život je lijep bez obzira na sve. A i ti. Fino pišeš.

:) kao i uvijek

Jedna od rijetkih koju je užitak čitati :-)).

večeras si osim uobičajenog humora ubacila i malo rime i stihova :)) šteta što nas češće ne počastiš svojim pisanjem :))

:-)