izgubljena nada

 
A TAKO DUGO SAM CEKAO
Imam osjecaj da sam nesto prepustio.Jesen i zima su bile duge i kisovite.Sve je bilo tmurno,turbulentno, razdrazujuce,bas kao i u mojoj dusi.Hladnoca,vlaga i magla uvukla mi se u kosti-a u dusi orkani i tmina.Tko si u takvoj situaciji nebi pozelio da ga sunce ogrije.Cekas i cekas toplinu,neku ugodnu njeznu promjenu.Ocekujes od prirode spas,misleci da ce toplina sunca,miris cvijeca,lijepe i sarolike boje drveca kao duga na nebu unijeti toplinu i novu nadu u tvoju zednu i napacenu dusu,.zednu ljepote.mirisa i bliskosti.A ono tamo svakodnevnica te pojede-to monotono ponavlkanje.Jucer je bilo kao i prekjucer,a sutra ce biti kao i prekosutra.Ta svakodnevnica te toliko zarobila ,ta svakodnevnica te drzi kao sine vlak u tracnicama-a ti si auto i zelis voziti sasvim drugim putevima.Ne ti si tegleca marva a zelio bi biti ptica i letjeti u svim smjerovima-ne uvijek uz vjetar vec i protiv njega-kosta sta kosta.Cekas pocetak proljeca kao sto covjecanstvo ceka novu godinu.Odbrojavas dane i minute.Sve svoje misli i nade ulazes na jednu kartu ko kockar koji je sve izgubio i jedini spas vidi u pokeru aseva.I sta se dogadja.Ti si radio nocnu smjenu.Nakon posla vozio si u novi dan.Gledao si izlazak sunca.Promatrao kako iz noci polako nastaje dan.Ali ne svakodnevnica ti nalaze ko dresiranoj zivotinji,ko programiranom automatu ti se vozis,ulazis u stan,palis computer,otvaras pivu,motas cigaretu i prolistavas adrese u tvom komputeru i pregledavas tvoju postu.Gledas sta ima na iskrici i sve to tako dugo dok te umor ne savlada i ne odes u krevet.I dok ti blazeno spavas ljudi izlaze na ulice,djeca se igraju na ulici,ljudi obradjuju vrt,netko kosi travu,netko sadi cvijece a netko sjedi na terasi,pije kavu i uziva u prvom danu proljeca.Ne kalendarski vec onako pravo-priroda si je dala za pravo da sama odlucuje kada ce se najaviti-nju nezanimaju nasi kalendari-nasa pravila i norme ponasanja.Ja spavam,budim se kasno poslije podne kad je proljece vec dalo sve svoje cari.A tako dugo sam cekao.A tako dugo sam cekao da pozdravim prvi dan proljeca.Imam osjecaj da sam nesto prepustio.Imam osjecaj kao da sam cekao novu godinu i u par zadnjih sekudi pukla cijev od vode u kuhinji i ja tjeran inercijom svakodnevnice popravljao sam vodovod dok su se drugi radovali,slavili i cestitali si sve najbolje u buducnost.Ja sam stigao na kraj kad je sve bilo gotovo,kad su si svi cestitali i ispucali sve rakete.Tako sam se i ja danas osjecao-proljece je doslo u svom eksplozivnom caru,carolije je nestalo a tako dugo sam cekao.

depresija. ima lijeka. serotonin.

ah, endsculdigen...onda nije depresija, kad tako kažeš..kad bih ja tako razmišljala kao što ti ovdje pišeš, ja bih to nazvala depresivnim raspoloženjem.

desava nam se to mnogima durosan..nazalost