quarat do nule

…..o……O……o……


Tri su Svijeta, kazhe Veda:
Svijet predaka, ljudi i bogova.

Svijet predaka dosegne se radom,
Svijet ljudi sinom, samo sinom.
Svijet bogova Znanjem i zato se slavi Znanje.



To je lako prevesti i dokazati.

Svijet predaka znachi potvrditi se zajednici,
rad predstavlja korist za zajednicu, koristan,
dio si zajednice.

Svijet ljudi znachi prihvatiti i nositi odgovornost.
Sin donosi ocu obvezu da djeluje odrzhivo i razvojno,
daje razlog da djelovanje uskladi dogovorno
sa zajednicom, jer ljudi moraju oslanjati se
jedni na druge i paziti da ne smetaju drugima,
tako bi onemogutjili da proces teche i sve bi
se pretvorilo u kaos. Sin je garancija da tje netko
nastaviti proces, odrzhati Vrstu, a stechena dobra
sachuvati, odrzhati i ulozhiti u razvoj. Naslijednik.

Svijet bogova znachi naditji privremenost materijalnog.
Chovjek se mora pomiriti sa svojom prolaznoshtju,
nema drugog izbora za dushevni mir, iz kojeg, jedino,
mozhe svoje djelovanje uskladiti sa smislom.
To je preduvjet, a zatim ponovo dolazi djelovanje,
sada u Znanju i sa Znanjem, gdje preuzimamo
polozhaj kontrole procesa, kada se uskladjujemo
s bogovima i gdje nije vazhno tko je vazhniji,
jer se sve odvija po Bozhanskoj volji.

Ovo mogu razumjeti Ljudi smirenog uma.
Ovo mogu razumjeti Majke koje brinu.
Ovo mogu razumjeti Djeca koja su na razini bogova.

Ovo ne mogu razumjeti potroshachi koji zaslijepljeni
prestizhem ne znaju shto im zaista donosi korist.
Ovo ne mogu razumjeti pohlepni vladari zaludjeni
polozhajem motji, koji djeluju samo u vlastitu korist.
Ovo ne mogu razumjeti razmazhena djeca, shto
ih odrzhava drushtvo, a zhive u prividu da svijet je bajka
stvorena zbog njihovog zadovoljstva, a kada su
prisiljeni prihvatiti rad i odgovornost, postaju bilo
robovi iluzije potroshachkog sustava, bilo
izrabljivachi shto pokoravaju blizhnje.

Moramo poditji ogradu prema vremenu u kome
misao nastane: o, tempora, o, mores!

Kako se mijenjaju demagozi, tako se mijenjaju dogme.
Veda nudi opis paterijarhalnog drushtva, koje je samo jedan
mogutji oblik uredjenja…treba shvatiti smisao iza rijechi.

Treba razumjeti uzrochno-poslijedichni slijed.

Iz spoznaje Jednog, slijede sve spoznaje, haha, tako je
govorio i stari Konfucije! Svakom chovjeku u dio je
dopalo da spozna Logos i misli razumno, rekao je
stari Heraklit, Mrachnim su ga zvali da bi naglasili
kako su njegovi relativizmi nesaznajni! Ma nemoj?
Nesaznajni su za sludjenog roba konformizmu!



…………………!I!………………………


Pouchna je pricha o Marinu, klesaru s Raba.
Poshto se dogadja u IV stoljetju, nije bio Hrvat.
Neki kazhu da je sudjelovao u gradnji luke Rimini,
drugi, da su kamen klesali da bi ga vozili
u Dalmaciju. U svakom sluchaju, klesao je sivi
kamen s Monte Titano, nadnosetje se nad dolinom
dvadesetak kilometara od Mora…
Svake subote klesari bi se spushtali u Rimini da
bi se napili, kurvali i drukchije proslavili weekend,
tzv. Bozhju Nedjelju, vetj su vetjinom bili krshtjani…
I Marin da je prihvatio krshtjanstvo, dotad je bio pagan,
tko zna koje vjere, vladao je Bizant, ali je josh bilo Ilira…
Uskoro su se prestali chuditi ekipa da se Marin prestao
vratjati s njima subotom u Rimini.
Nitko nije znao shto On to radi sam na Monte Titano,
nije ih puno ni brigalo, jer ili su radili ili ganjali kurve,
a i jedno i drugo ne da ti da mislish na drugoga.
Nisu se chudili niti kad se jedne zime nije pojavio
kada je bilo vrijeme povratku doma. Ostao je na
Monte Titano.
Onda su proshle godine.
Jednoga dana u podnozhje planine, kazhe legenda,
dokotrljala su se dvoja kola, u svakim obitelj nomada
s choporom djece. Mushkarci su se uspeli na vrh, ne bi
li od gore vidjeli pogodno mjesto za naseliti se.
Zachudili se vidjevshi isklesanu kutju, stube
u stijeni, terase, zidove, poslagano stijenje, dvorishte
s vidikovcem, uredno obradjen vrt i zastrashujutje
samouvjerenog starca zaraslog u bradu.
Dirne ih sklad kamenih oblika, zadivi ih
velichanstvenost pogleda na plodnu dolinu i
Jadransko More, gane ih starcheva mudrost.
Pitaju Ga mogu li ostati.
Mozhete, kazhe Marin, ako budete zhivjeli kako
vam budem nalagao.
A kako je to, pitaju oni. I on im objasni. Oni pristanu.
Uskoro se na Monte Titano naselilo stotine ljudi,
privuchenih prosperitetom zajednice, oaze u kaosu
raspadajutjeg se Rimskog imperija, vodio ih je stari
klesar, kojeg su po smrti proglasili Svecem.

Republika San Marino zhivi i danas po pravilima
koja je postavio Marin. Republiku vodi vijetje od
trideset najmudrijih gradjana, predvodjenih dvojicom
kapetana. Kapetane biraju na pola godine, iznimno
se mandat mozhe produzhiti za josh jedan rok,
ali dvojica istih ne mogu vladati zajedno vishe od
jednog mandata. Isti chovjek mozhe biti izabran
ponovo tek za tri godine.
Sapienti sat?

Republika je uvijek bila nezavisna, Napoleon im je
chak nudio proshirenje teritorija, a oni su odbili.
Na mjesec dana, po kapitulaciji Italije u drugom
Svjetskom ratu, okupirali su je Nijemci.

Penjutji se k Marinovom dvorishtu strmim ulichicama,
prolazimo kraj desetaka dutjanchitja koji nude
nostalgichni kich nebrojivim turistima. Replike
oklopa, macheva, topuza, odjevni predmeti,
najrazlichitije rukotvorine. Oni nude posebnost.

Popevshi se na vrh, melqart pridje velikom kamenu
u kojem je uklesana stepenica. Jedan podest.
Kamen je ograda terase, vidikovca. Bez sudjelovanja
svijesti, zakorachim na podest. Osjetila ne mogu pojmiti
chudo: popevshi se manje od pola metra, obzor pukne i se
proshiruje u beskraj! Ponavljam radnju, u nevjerici.
Efekt je isti.
I odjednom me preplavljuje spoznaja o motji iskustva.
Stari klesar zhivio je Ljepotu i uklesao Znanje u kamen.
Znanje o chudesnosti Svijeta, koje ne rabi rijechi, a rijechi,
zaprepashtene, bjezhe od njega.

Zamishljam kako su se osjetjali prvi doseljenici, vidjevshi
Marinovo djelo. Vjerojatno su najprije pitali da tko je to
napravio. Marin je, skroman i znajutji da oni ne mogu
shvatiti koliko mozhe napraviti chovjek sam kada ga
nitko ne tlachi, a sve Vrijeme Zhivota krijepi mu srce,
vjerojatno rekao da jedne notji doshli su angjeli i
sagradili Mu dom…
Ili su Ga proglasili Svecem jer je bio dobar politichar?

Negdje duboko ponekad melqartu pojavi se sumnja.
Kako je stari klesar znao isto shto je shvatio moj Narod
prije tisutja godina? Nashe bi Gradove vodila dva Suca,
od doba kad smo istjerali Baale.

Mozhda je i Marin bio Fenichanin.

... ajd promjeni nick :-))

je..libanonac..ajd´promjeni nick..:-))

Ima li tamo pijace da gospa Brunhilda i ja protračamo malo...?

andham tamah pravisanti ye vidyam upasate tato bhuya iva te tamo ya u vidyayam ratah./ oni koji napreduju na putu neznanja, ući će u najtamniji predio neznanja. još su gori oni koji napreduju na putu takvozvanog znanja.

/Cali ima buvljak, jel vam odgovara:))

Bas lijepo, melqarte :)*