Sutra je novi dan

I took the road less traveled by, and that has made all the difference. Robert Frost
Ovo pitanje čujem zadnje vrijeme dosta cesto. Ne, nisam vozač zeta, nego imam nevjerojatnu potrebu stati svakom autostoperu.
Kada sam neki dan pričao sa jednim svojim prijateljem, rekao mi je da je grad pun ljudi koji su te spremni opljačkati ako im daš priliku i da mu je zato grozno kada se noću vozi sam. Rekao sam mu da je i meni grozno kada se noću vozim sam i da sam zato spreman pokupiti bilo koga u auto, samo zato da ne budem u njemu sam. Ne znam zašto, gledao me malo čudno nakon toga.
Okej, u biti to nije pravi razlog. Pravi razlog je to što sam dobar dio života i sam stajao kraj ceste i nadao se da ću pronaći nekakvu dobru dušu koja je spremna u ovom kriminalcima prepunom svijetu primiti u auto nepoznatu osobu. I da, sad bi ovdje mogao nabrojati sto čudnih, smiješnih ili strašnih priča o događajima i osobama koje su me znale voziti, od mračnih namrgođenih tipova, do srednjovječnih dama (nikada mi nije bilo jasno zašto ih je toliko u 3 ujutro na ulicama), pijanih tinejdžera(dragi bože, hvala ti na pomoći taj put...), jednog poznatog glazbenika koji je baš tu večer testirao svoj novi auto i uspio izazvati saobraćajku (ne, nije Ivan Katalinić, ne vozim se baš sa svakim...)... I jednostavno otkad imam svoj auto imam neopisivu potrebu da vratim dug društvu i pokupim svaku osobu koja me stopira. I baš sam noćas pokupio dva studenta koja su se vraćala sa nekog tuluma i našli su se bez noćnog tramvaja u četiri ujutro. I tak sam u vožnji s njima doznao svakakve detalje njihovog izlaska (većinom su je to bilo uobičajeno hvalisanje pripitih adolescenata), a tipovi su mi bili okej pa sam ih odlučio odbacit do doma. Jedan mi je bio usput, no drugog sam vozio jedno 20 minuta od svoje rute. Dečki su bili totalno šokirani što ih je netko spreman voziti do doma, na kraju sam morao odbijati njihove prijedloge da mi daju dio novca za benzin, pošto su cijelo vrijeme pričali o tome kako ne znaju kako bi mi se odužili. Na kraju sam odlučio sa njima podijeliti mantru tajnog udruženja vozača autostopera:
"Dečki, meni ne dugujete ništa, al dugujete svakoj osobi koja će vas jednog dana autostopirati kada ćete se vi voziti u svom autu, to da ju pokupite. A ako samo prođete pokraj nje, stići će vas hiljadugodišnje prokletstvo autostopera. Buahahahah hahaahha aha..." Rekao sam smijući se gromoglasno dok sam nestao u noć uz sve jače dodavanje gasa.
Samo sam načuo iza sebe; "hmmm, e tip je fakat u pravu.svaka mu čast....".
Da, jako dubokoumno, ma u biti možda i nije, al će povećati ukupnu količinu ljudi koji ranije dođu doma, a nikada ne znate, možda vam se ostvari i ona tajna želja svih autostopera i vozača, da upoznaju na ovaj način i osobu svog života.

hej, pripadamo istoj udruzi... ::))))