dnevnik starog momka ili obratno

dan 59.
malo cudan blog.. poceo je kao privatna poruka ali sam shvatio da je zelim podjeliti sa svima..
to je pitanje i izjava.. mali privatni manifest.. veliki privatni gestalt daj poludite vec jednom.. zelim dijeliti vladavinu nad ovim svijetom
uvod u pricu: "ajde idemo prosetati ovim usnulim gradom u nekih 1-2 ujutru" "ti si skroz opičio.. idemo na kavu" no offence sto citiram privatne poruke
al ozbiljno jesi li ikada isla setati nocu.. kad nema nikoga i kad je cijeli svijet tvoj.. ok standardni problem cura ranjiva i tako to.. al ja sam poprilicno dobar bodyguard.. a jos nisam nasao nikoga tko se usudi biti malo lud.. pa da podjelim iskustvo.
ili doceati zoru na gricu
ili setati po najgorem nevremenu i pokisnuti do gole koze
valjati se u snijegu kad je mecava
gledati kako munje paraju nebo
svijet je tako prekrasan.. svaki njegov detalj.. a ti se ogranicavas na neki uhodani zivot kakav su imali mnogi i kakav imaju mnogi
daj pogledaj taj oblak
""U predvečerje, iznenada, Ni od kog iz dubine gledan, Pojavio se ponad grada Oblak jedan.
Vjetar visine ga je njiho, I on je stao da se žari, Al oči sviju ljudi bjehu Uprte u zemne stvari.
I svak je išo svojim putem: za vlašću, zlatom il za hljebom, A on - krvareći ljepotu -Svojim nebom.
I plovio je sve to više, Ko da se kani dići do boga; Vjetar visine ga je njiho, Vjetar visine raznio ga. "" - dobrisa cesaric
kada si ga zadnji puta primjetila.. a svaku vecer ti umire nad glavom. i milijuni detalja ti promicu jer si dozvoljavas da te ukalupe.
ok idemo na kavu.. u graz ili bec.. ili u prag (prekrasan grad) ne u shoping.. ne kao turisti.. vec kao dvoje ljudi koji idu prosetati gradom i popiti negdje kavu a zagreba su vidjeli vec i previse.
ma sta je to.. parsto kuna maximum.. ako je novac problem ja cu te voditi. samo trebas reci "da".. "kvragu sa uhodanim putem".. samo se trebas ustati i prosetati do kolodvora.. to nam je u susjedstvu.. do navecer cu te vratiti kuci.. ako to budes zeljela.
daj zaboravi na svijet i na obaveze i na svakodnevicu.. misli samo na sebe.. i na mene ako moras.. a ja cu ti pokloniti svoje srce na dan ili dva.. u potpunosti.. i voljecu te tako jako da ce jedan dio mene umrijeti za tebe.. kao i milijun puta ranije..
samo poludi na tren samnom.. usudi se
nudim ti toplinu svog zagrljaja, i zastitu svojim krilima.. sebe... i svijet na dlanu.. da ga nosis kao privjesak... jer jedino si ga ti stvarno vrijedna.. i samo ja znam da je moj za pokloniti ga tebi.. ma tko god bila.

hihihi, da kava :)))

ima yoni pravo, osvježenje na iskrici :)))

nitko se neće pustiti ako nudiš samo dan dva...sat.. zamka !
ali, pusa..lijepo :)

lijepo.