How many frogs do I have to kiss...

Bio sam cijeli lipanj na bolovanju i prvi tjedan mi je bilo bez veze, bioritam se opet poremetio iz noćne u dnevnu rutinu i onda sam vidio svjetlo...dana jel'... Vidio sam ljude koji imaju normalan život i job od 8-16 i koji petkom kažu kako je počeo vikend jer nisu u subotu u šest-nula-nula još na poslu, na primjer peku krofne. OK, mora netko i to, jasno je to meni sve, čak i kada sam se vratio u mali privatni pakao u kome vladaju temperature od 70°C ispred peći do -17°C u zamrzivaču koji je veći od nekih stanova koje sam vidio. Sve je jasno i prilično pravocrtno... Dođi u 22.30 i zapni-tura kruha, pa druga tura od raznih vrsta brašna i s dodacima kojekakvim, pa ubaci prvu turu u peć, pa pecivo koje se radi ručno na brašnu, (vadiš prvu turu iz peći), pa pecivo koje se radi ručno na ulju (2 puta), ubaci drugu turu u peć, pizze , pizzete, (3. tura u peć), ciabatte i sad je 03.25 ako si imao sreće da nešto nije krenulo krivo... tu se već pomalo pada s nogu i vrijeme je za pauzu. Pecivo ide van iz peći samo što nije, a nakon 20-ak minuta na jutarnjem zraku (koji je nepošteno neugodan i prehladan za ovo doba godine) pauza je gotova i treba složiti robu u gajbe...Imaš posla do 05.00. Natrag na reprizu 2 ture peciva i kamion krofni (više ne jedem krofne, ne znam zašto...) i to ti je do 06.00. Ideš kući, mrtav i sjeban gledaš ekipu 'rano sam ustao' kako idu na posao...A najgore od svega je to što znaš da će i sutra biti isto... Padaš u monotoniju i bezvoljnost i bez da primjetiš, družiš se samo s ljudima s posla, jer su jedino oni budni kad i ti, ne znaš sa sigurnošću koji je danas dan, datum da se ne spominje...Ali si siguran koji je mjesec. Svibanj! Kako..? Pa, jel' nije? Nemoguće da je srpanj, primjetio bih... ili ne...

I tu je moj 'punchline'. Otprilike sat prije nego odem kući s posla, dolaze vozači koji sav taj kruh i pecivo razvezu po gradu. Dvojica su. Jedan je zajebant koji točno zna kako je nama i uvijek ima pravu riječ za nas, a kad vidi da smo svi sjebani i on šuti i radi svoje. Čovjek jednostavno zna kako dišu ljudi... E, zato onaj drugi ide na nerve za obojicu. Prvo, tip špijunira tko što radi i tko što govori, pa raport gazdi svaki dan (dovoljno da ga ne volim, ali on se ipak trudi više). Svaki dan prođe pokraj mene i kaže, -dobro jutro! Meni kao da je netko zabio šiljak za led u mozak. I tako danima...Jednom sam ga zustavio i pitao ga što je to dobro u jutru, hajde sada Ajnštajne jedan, reci mi što je to tako jebeno dobro u jutru koje ja dočekujem OVDJE, umjesto da se stisnem uz svilenu i toplu i mirisnu kožu njenih leđa i guze i slušam ptice kako pjevaju... HMM? Što je to točno tako DOBRO u OVOM I OVAKVOM JUTRU???

Zbunjena faca sa izrazom što sam ti učinio... Kunem se Bogom, takvi su tipovi umirali kroz cijelu povijest sa rasporenim trbuhom i zadnje su im riječi bile "što sam rekao?" I nikad nisu naučili. To im je valjda tvornička postavka. Pogodi što je rekao jutros kada je prošao kraj mene...?

ajme meni...pročitah početak i kraj...kaj nije ovo sapunica...sad bih trebala znati o čemu se tu radi:))

prijatelju na krivom mjestu otvaras dusu.

Ok,znam da je za ukus većine ljudi ono s vrstama peciva malo predugo ali prema mom poimanju pišeš friking dobre blogove..gušt mi je tako nešto ljudski pročitat.

ne treba njemu netko tko ce s gustom citat njegove blogove nego neka kuraba koja ce mu dobro popusit.

ante,tvoj riječnik se sastoji isklučivo od kuraba,najčešće starih i pušenja.daj malo proširi dijapazon;its getting old.

lutko, Ja sam polupismena seljacina (i uz to sam jos i nizak punih 176 cm)... ne mogu bolje. dajem sve od Sebe.

Ajd ne kenjaj,imaš magisterij,jel de?

sleeples slažem se s tobom u potpunosti.... :)))) ma naš samotnjak je dobra duša kojoj treba ljudskog razumijevanja (nismo li svi u biti takvi) :)))) al blogovi su mu stvarno do jaja :))))

a tebi srećo - znam da je fucking hard, i da su ljudi nekad totalne pizde (kao što se vidi i iz komentara nekih seljačina koji se osjećaju pozvanima pljuvati po tuđim emocijama) a ti ili stisni zube i duraj ili skupi stvari i nađi neko bolje mjesto pod suncem..... u svakom slučaju pošalji mi poruku ja sam uvijek za čašicu razgovora sa dragim ljudima....... :)) hang in there

jebote, prvi dobar blog nakon pet dana...pa čekaj, vidi se da si pametan i to...kaj ne nađeš neki drugi job?