Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Kad ih poljubim, prepoznat ću ih. Tajna te spoznaje sanja u tebi mene, za uspon u život treba ti par koraka. Znaš da se polako približavam tvojoj samoći, znaš da znalački odabirem pravi tren i znaš da nikad ne kasniš na otkrivanje tog misterija. Uvijek se pojaviš kad treba, uvijek sa istim žarom pohodiš već prohujale staze kojima su prošle neke tvoje legije, uvijek sa istim nadama odjekuju tvoje jadikovke u noći, uvijek, uvijek, uvijek. Znaš da ćeš iznad nekih prohujalih vremena, iznad nekih "uznemirenih voda" sijevnuti kao munja i pohoditi me jednog vrućeg ljetnog dana  i tek tada znati da su naše obale stoljećima bile udaljene, a bile su samo dio iste rijeke što je tekla među njima. Poleti sve do pustinjakove oaze, preleti te dvije obale. U ovom vrućem ljetnom danu spojit ćeš svoje dlanove s mojim, donijet ćeš vodu na žedne usne i svoje strašne demone položiti pred moja koljena da ih ukrotimo zajedno. Tom žestokom igrom dat ću mira tvojoj muškoj duši da se odmori pod mojom sjenom.

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr