Still down

Ne znam kako ću ovo oblikovati. Bit će ovo jedan prokleto jeben blog koji nema veze s pameću sreća da sam se ogradio kad sam rekao kako su to samo moje frustracije, kao ne obazirite se i sl koliko je to sad riječi bez točke? 39. Milo moje, stala si mi na srce i tamo još stojiš, a ne primječuješ. Kao u vicu "stojiš mi na crijevu za kisik..." Kad te pitam kako dalje i kuda i što sad, kažeš da ne možeš sada razmišljati o tome i ja tako želim da mi lažeš, da te mogu opsovati, odbaciti, naći se uvrijeđen. A ti ne lažeš... I time istina postaje još gora za mene, jer ima nade. Male... Da nije sve propalo, i velike da je. A ja vjesim o tom koncu i vrtim se kao pauk na kraju niti koja je jedina ostala od cijele mreže. I dok ja tako vjesim s ogromnom prazninom u prsima, treba biti fer pa pogledati tebe... Dobila si poruku i odgovorila si na nju. Kasnije mi je postalo jasno koliko je to rijetko. Pisali smo si neko vrijeme i onda si pristala na chat. Izravnije je. Bilo je.... intenzivno. Pamtim tvoj smijeh i povremeno zaprepaštenje na moje riječi. Koje su moje igračke (tko li je to rekao..). Prešli smo na ti...telefonom. Tu sam zavolio tvoj glas i tako me boli kad čujem u njemu bol i beznađe. Držao sam te u naručju i pamtim tvoj miris. Stari su se narodi bojali da im se nebo ne sruši na glavu, a mi sad znamo bolje pa se nitko više toga ne boji. Dok se nekom to ne dogodi. Kao što se dogodilo tebi. Taman kada si pomislila da to možda i nije to, tvoje jedro života potrgalo se u iznenadnoj oluji koju su drugi gurnuli na tebe i sad se boriš s puno ozbiljnijim osječajima nego što si mislila da ćeš morati. Voda prodire sa svih strana, vjetar urla, gubiš smjer, štakori bježe. Hvataš se u koštac sa nevoljama i to ti oduzima posljednju snagu. Ali i dalje ploviš...tvoja snaga je velika i ja joj ne vidim kraja. Teško bi bilo biti tvoj, ali isplatilo bi se...kad bi se moglo. Sjetio sam se poznate otmice koja je izazvala 10-godišnji rat i još toliko godina povratka kući... Žao mi je. Pokušao sam te oteti, na prepad, ne shvačajući da ništa oteto stvarno ne vrijedi.

20.07.2007. u 12:14   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Trenutno nema niti jednog komentara

Dodaj komentar