FAUST

        Ne znam tko si...Možda i ne želim znati. Jednostavno ću prihvatiti da je to to i neću postavljati pitanja... Ravnodušnost neću glumiti,ali ni razlozi me ne zanimaju...Objašnjenja još i manje...Besmrtno biće posvećeno užitku i prokleto toliko sigurno u sebe...Pa i ne možeš uživati ako si nesiguran. Zato i postojiš, fino, upakirano i pomalo jezovito...S dječačkim izrazom ipodrugljivog osmjeha...I uvijek spreman na savršenu psinu, profinjenih kretnji začinjenih starinskim manirima i vječitom željom za novim izazovima.          A ja te promatram, mirno, iz tamnijeg kuta...Sjedim li za stolom ili stojim, sasvim je nebitno...Tu sam, samo slušam i gledam...Ne možeš me vidjeti, ali možda me i sretneš, jednom...Možda razmijenimo dvije ili tri riječi, onako, usput...Ti, tražeći nove koji će leći na tvoj oltar, i ja, koja ću sve to lijepo ovjekovječiti na platnu i prikačiti na zid kao uspomenu.           Ako se to ipak ne desi, ti ćeš znati, vjetar će ti šapnuti gdje me možeš naći...I tada se pojavi, onako, kako tebi dolikuje, s osmjehom i teatralno, iznenada, jedne večeri, bilo koje...Bit ću u biblioteci (ona masivna vrata s lijeve strane, iza kamene skulpture), sjedit ću u baršunastom naslonjaču pogleda uperenog u onu sliku na zidu i slušat pucketanje vatre u kaminu...I kad uđeš, zaškripi vratima da čujem da si tu...Nemoj mi se šuljat, ne volim to...Možeš i pokucat, ne moraju svi znati da ti je taj običaj suvišan...I neoklijevaj na vratima, meni ne moraš glumiti...Osjećaj se kao doma, natoči si aperitiv i izvali se u fotelju, preko puta radnog stola...Izmijenit ćemo koji pogled, a onda se usredotočiti na svoje misli...Prepusti se; obuzdaj  tog demona što ti viri iz očiju...
         Strpljenja, večera samo što nije poslužena...
 

Da nije to faraon djecak?

nije..nije bljed....

kaj je &-nbsp?

To ne znam, pojavljuje se samo kad se upisuje komentar...Treba pitat administratora zašto?

zanimljivo, mislio sam da je neka kratica:)