Baba Dara vs Sikopata Jerotije

Negdje sredinom drugog kvartala prve polovine dvadesetog stoljeća moj did Jerko, ajdučina teže kategorije, lokalni švercer duhanom, profesionalni slamatelj ženskih srdaca, pravo muško s kamena, odlučio se ženit. I to ni manje ni više nego najljepšom djevojkom u selu Grudama, općina Široki Brijeg, lijepom Darom, tihom patnjom žandara Mile,prvog tehnoseksualca u Hercegovini, čiju će sudbinu te davne trideset i treće odrediti jedna otmica, jedan vol i jedan brkati Kikić.
Did nije slutio da je Dara tvrd orah i da svileni rubac, šećer u kocki i komad sapuna ne znače puno u usporedbi sa novom novcatom baterijskom lampom, kojom je žandar Mile osvjetljavao lijepa lica širokobrijeških djevojaka, a najčešće jedno i to najljepše, koje se tome nije previše opiralo.
Vidio je did da se sa žandarmerijom nije za zajebavat, a ni s Darom isto tako, pa je jedne ljetne noći, kad je i zadnja polusnena baba izmolila zadnju Zdravomariju i krunica spuznula na staračku dojku, a težački uzdah zapečatio dan, okuražen gangom i domaćim crnim skupio ekipu i krenuo u pohod.
Slijedeće jutro pronašli su Milu krvave glave (navodno je ozljeda bila nanesena tupim predmetom), a od Dare ni traga ni glasa. Samo je širom otvoreni prozor i razbacana posteljina ukazivala da je nešto pošlo po velikom zlu.
Dva dana kasnije, sve je bilo jasnije. Enigmu je riješio fra Jozo iz susjednog sela. Rekonstrukcija slijedi:
te je noći kad je i zadnja baba... e, te je spomenute noći did odlučio stati na kraj svojim ljubavnim jadima i silom (kad milom ne vrijedi, a probao je) osvojiti srce one koju će moj otac zvati mamom,a ja neću babom jer će s ovog svijeta otići prije mog dolaska na nj.
Onesposobivši predstavnika zakona podmuklim udarcem u potiljak dok je ovaj, ne sluteći ništa, obavljao ono na onom mjestu kamo i carevi idu pješice, otuđio je žandarov alat zavođenja iskoristivši ga zatim na gnusan i nimalo džentlmenski način; kako znamo, svjetlosni signali bili su znak raspoznavanja isključivo jedne osobe u selu koja je, u trenutku kada je kratki snop svjetla udario o Darin prozor, besvjesno ležala u grmu, lako nam je zaključiti što je Daru primoralo da širom otvori prozor i gurne kroz njega svoju lijepu glavu koju će, par sekundi poslije, prekriti jutena vreća, i koja će, skupa s ostatkom jednako lijepog tijela par sati poslije biti pod dvostrukim ključem, nekoliko desetaka kilometara udaljena od ćaće i matere, upropaštena i ponižena za slijedećih četrdeset godina.
Did je tu noć pio, pušio škiju, mezio, a Dara plakala i molila i skoro provalila vrata, ali uzalud. Pred zoru je on osedlao konja, našao fra Jozu, izvukao ga iz postelje, popio s njim jednu i ispričao mu cijelu štoriju. A brate mili, nije bio ni prvi ni zadnji koji je sagriješio, a Bog dragi sve prašta. Za pravu cijenu. Pa su muški dogovorili; did će dat vola, a fra Jozo će malo zaškiljit...

Vidiš, prije su Hercegovci bili romantični a onda su sponzoruše (vođene tržišnom ekonomijom i potrošačkim mentalitetom) sve pokvarile i sada svaki baja može imati najzgodniju djevojku ako je spreman platiti. Na kraju je propala industrija jutenih vrećica.