Sve lijepo kratko traje...il dosadi...
...promjena radnog mjesta, okruženja, grada... Zar su već prošle 4 godine? Tada je bio isti slučaj, sve novo... "Zasučeš rukave" prihvatiš izazov, posložiš ekipu, na prva 2 projekta prokužiš ko kako diše, gdje je dobar, gdje šteka... nakon toga sve postaje pjesma... šve šljaka ko podmazano... s vremenom, izazov polako nestaje, počneš odrađuvati sve s pola snage i tabani počnu svrbjeti a moždane vijuge žudjeti za nećim novim, nepoznatim, izazovnim... žudiš za problemima radi kojih nećeš spavati 2-3 noći tražeći pravo riješenje... odluka padne, obaviš 2-3 razgovora, izvažeš opcije, okreneš novu stranicu. Jesmo li postali mazohisti? Zašto više ne možemo sjedit, rutinski odrađivati poslove i čekat mirovinu?? Iskreno- nemam pojma, al znam da jedva čekam 01.09. da se uhvatim u koštac sa novim problemima i izazovima - da opet osjetim da sam živ!
27.07.2007. u 23:47 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
ja sam življa bez problema nego sa njima:)
Autor: frkapanika | 27.07.2007. u 23:48 | opcije
Bogme gadno zvuči. Nadam se da nije zarazno.
Autor: Luce_na_nebu | 27.07.2007. u 23:49 | opcije
ja se umorih samo dok ovo čitam..
Autor: shea | 27.07.2007. u 23:50 | opcije
Pa ja tako zivin vec 23 godine i duze mogu ostat pod vodom nego doma. Dodjes doma svako toliko i to je to
Autor: saskwatch12 | 27.07.2007. u 23:54 | opcije