How many frogs do I have to kiss...

Rano je jutro, i zora još nije svanula, a ja čekam u zasjedi kao i obično sa šalicom mente. Volim izlazak sunca jer me diže bolje od bilo čega. Čekao sam pojavu vatrene kugle, kad evo nje...Ne mogu reći da sam je očekivao, ipak ovo nije njeno vrijeme. Došla je od Save, kao i uvijek. Prešla preko glavnog gradskog trga dok nitko nije pazio i sada se šeta glavnom ulicom kao da je njena. Posjednički, tiho, zavlačeći svoje prste svuda. Ispitivački. Stresem se kao da nije sredina ljeta. Gledajući je kako klizi niz ulicu, sjećam se nekih hladnijih vremena... sivila i depresije. Nije mi draga nimalo iako mi prijatelj kaže da se njemu dopada. Svi se stišaju kad je ona u blizini, a on ne voli buku. "Stari, ona je kriva što sam promašio ono skretanje u Vrpolju, skoro izginušmo svi, a tebi je ona ok, jesi lud ili što?" Čista jeza. Znam samo jednu stvar. Kučka ne voli sunce, a ono samo što nije... Ovo bi moglo biti čak i zabavno, ja ovdje gore, a ona tamo dolje bez ikog da joj pomogne. Kao da bi nekog i zanimala. Otpijem malo čaja i miris i toplina me vračaju u normalu. Za trenutak sam se zanio, činilo mi se kao da je kasna jesen. Gledam je s terase i znam da će otići za desetak minuta, njoj je ovo samo mala šetnjica da se protegne, za vježbu. Doći će opet, kad se dani skrate. Jednog dana ću se ustati iz kreveta i ugledati je točno na svom prozoru. Ne volim maglu...

Sviđa mi se stil

niti ja ne volim maglu...... previše me podsjeća na zimu, na hladno ....... grrrrrr malo mi je spooky
tvoja je magla personificirana, to bi bila osoba koju najvjerojatnije ne bih baš voljela....