FAUST

          A dalo bi se pričati o tebi, vjerujem...Analizirati sve ono što si nekad bio, radio...sve ono što si sada i što ti je, zapravo, i preostalo da budeš...Vječno skrivanje od onih koji ne vjeruju u ništa... Možda to i nije najbolja opcija... 
          Što ti oni, na kraju krajeva, mogu oduzetišto ti već nije oduzeto?...Reklo bi se da si samo ti na dobitku,jer nemaš što izgubiti...Vidio si toliko ljepote i jada, upio znanja koja su dostupna samo bogovima, posjeduješ osjećaj za estetiku i plemenite vrijednosti uma, još neistražene...ali tako moćne...
           Dok hodaš, polako, sigurno...oko tebe svijet žuri,bježi...leti...Dani postaju sekunde, ljudi nalikuju sjenama koje se ubrzano motaju oko tebe, a ti... Svaka tvoja kretnja,koliko god neprimjetna, zaljulja i poremeti prirodni poredak, zabuca redosljed atomskih čestica u formuli atmosfere...
           Ti si opasnost, elementarna nepogoda, izvanredno stanje u zakonima prirode...Znam da ćeš samo nakratko biti u ovom vremenu, dosadit će ti trivijalnost koja vlada ovom dimenzijom...
          Tebi brzo sve dosadi...Sve ti je isto, monotono,...kao i brojni smrtnici koji, svojim bijednim životima i površnošću,prljaju mudrost i svetost vlastitog postojanja..To su tek likovi izmučeni svakodnevicom sa smiješnim grimasama što nejasno mrmljaju i izgubljeno šeću...Šačica spodoba koja bi trebala predstavljati ljude...Nesposobna za uživanje u trenutku
          Navrati... znaš već gdje...Pripremit ću sve za tvoju posjetu, ali neću previše koncentrirati misli na tebe, nije to zdravo za moju dušu...