How many frogs do I have to kiss...

Curi od jutros, od četiri, pet
Rešilo nebo da potopi svet
(Đ. Balašević)

Malo mi je neobično ovako pisati blog, ipak su to, kao, neke moje misli, a započinjem sa 'tamo nekim' pjesnikom, ali često ga slušam i nema boljeg opisa za ono što se događa vani s druge strane stakla nego ovi njegovi stihovi. Sipi kišica, lagano, ali uporno. Bez ikakve namjere da stane u dogledno vrijeme, čini se. Bez nasilja od neki dan, vjetar je polagan, ali prisutan cijelo vrijeme, kiša pada sa tihim, upornim šumom koji se veže za jesenje rane večeri, gromovi se kotrljaju lijeno i na granici buke. Pristojno, kao kad netko nakon izgubljene rasprave razmišlja 5-6 minuta i kaže: "ali, ipak..." Čak ni vozači u ovo rano mokro subotnje jutro nigdje ne žure tako da se bolje čuje kako gume režu vodu nego se čuju motori pod haubama...Olakšanje nakon svih onih testosteronskih turiranja i paljenja guma na semaforu u svako doba... Nekako mi se čini (pomalo pesimistično) da je ljeto reklo svoje (a, izgalamilo se, mora se priznati) i da se jesen uvlači na mala vrata iako sve još blista i sve je zeleno i dani su dugi... Kao da jesen ima tonsku probu-nije to još to, ali slijedi ubrzo. Coming Soon To The 'Hood Near You... Nisam iznenađen nešto pretjerano, ipak sam vidio Nju prije neki dan i znao sam što nam se piše. Kišna uspavanka za subotu u jutro, bar u Slavoniji (nekako sumnjam da je različito drugdje u domovini). Odoh lagano u krevet pa na spavanje, bila bi šteta propustiti ovakvu divnu pozivnicu. A kad se ustanem, pravac garaža, treba staviti kišne gume :))

Bajašević uvijek svuda dobro paše:..
uvijek možeš naći neki stih koji govori ptavu stvar

Dobro za pročitati ovako rano... ;-)

uf!ringispil.......meni jedna od najdrazih.....