Cvijet kraj izvora...je sjena duše

U mramornom podzemlju naslonila sam se na zid. Vrijeme je za početak drugog poglavlja života. Magnet srca još uvijek privlači pogrešne ribare što bacaju mreže u moje more i uvijek me žele uhvatiti privlačnim bojama svojih obećanih svjetova. Tvoj potonuli red u neredu mi se objavljuje i nastanjuje se u šumama mojih snova, koji gospodare noćima punog mjeseca. Okružio si mi tijelo neprekidnim lancem neprilagođenosti drugim muškarcima, zaobišao si sva pravila dobrog ukusa i odvojio me od stvarnosti u neka davna vremena, stavio svoj žig i nestao. Kamen uronjen u dno teško se otkopava, a da ne ostavi svoj trag u pijesku. Što dublje silazim, bliža sam padu u nepovrat. Zavladao si jezikom ptica u mojoj svijesti i znaš da ti ne treba puno vještina da bi opet zauzeo svoje mjesto tamo gdje je već dugo nemir novog bića, koje nastanjuje šumovite predjele opustošenog srca.

odličan (5)

Žig. Obilježenost nekim. Doživljeno. Neizbrisivo.

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr