...kuda ode mrak...

      Pojavi se meni proljetos pred kućom faca u terencu, nosi hrpu  topografskih karata, pa će....  Molim vas bi li bili dobri pa da mi pokažete gdje su tu minska polja, vidim, table je netko makao.... kažem ja njemu....  Bog sa vama mladiću, ja ovdje živim već deset godina poslije rata, kosim, orem......  a nema centimetra na koji nismo stali, il ja il moje stado ovčica i nikakvih mina ni vidili ni čuli nismo....  Momak se zadovoljno smješka....  Neka neka, ima tu ucrtano, ove livade oko vaše kuće.... ja, znate izrađujem projekat za razminiranje.... 
      Molio ja i preklinjao tko ima i tko nema veze sa HCR-om da me poštede te gluposti, no kotač birokracije je neumoljiv, drobi sve pred sobom isto kao i ovaj skupi teški stroj što mi ovih dana uz nepodnošljivu buku i prašinu pretvara ove prekrasne livade i proplanke u nešto nalik mjesečevoj površini.... a tek da vidite koja logistika, osiguranje, cestovne prepreke......   Pitaju me posjetitelji...... Što je ovo opet devedesetprva.... Za mene, po gluposti....  i puno puno gora. 

užas..

koma, teška koma prijatelju

Nadomak Slavonskog Broda koji NIKADA nije bio okupiran lik je aktivirao protuoklopnu minu na mjestu gdje su se ljudi šetali svaki dan i djeca se igrala... jako je mali prostor na kome pakleni stroj čeka meso. Pusti ih nek' ruju, bit ćeš sigurniji, a priroda će ti se vratiti brže nego što misliš. Onog momka nikad nisu našli više, razumiješ, ništa, čak ni cipele.

Prijatelju, ako će mi je netko usaditi, usadit će je i nakon što ovi prođu.... Tom logikom trebalo bi prevrnut cijelu Hrvatsku barem dvaput godišnje...

istina kaj velis. zapravo, tu jebe lud zbunjenog, pirosi su z glavom u torbi a neki su s lovom u torbi. cisto torbanje u zdrav mozak

Uhh, čiste gdje ih nema. Nek prošeću zadarskim krajem, okolo-naokolo..Užas.