srebrna tekućina

tako ga vidim uronjenog u apstrakciju

 
 
ruku slobodno lebdećih promatram ga
nasmiješeno slobodno kao ljubičasta
ruža što promatra mirnoću vode
 
iskrenost uvijek ubada vidovita srca
dok trakovi razuma posipaju pustinju
mjehurićima percepcije njegova koža postaje
dio duše sunca
 
dolazi sunčev sin odjeven u drevne haljine
izranja iz slike odlazećeg ljeta
prelijep do boli stapa se sa uljanim pejzažem
u drhtavu sliku beskraja
 
ljubav od svjetlosti i toplina izvora vode
mekoćom nanosa bojaju dijelove dana
dok ljubim ga stvarajući rukama od stakla
novo biće vjetra
 
tako ga gledam na rubu jutra i ogrćem
njime svoja gola leđa poput ogrtača od sna
još samo zadnja ceremonija čaja i znati ću
od svjetlosti stvoren sunčev sin
grli me svojim kraljevskim rukama

i miss this a lot!!!
kad cemo mi na ceremoniju caja?

Grli me sudbina i nema njezne ruke ali se tjesim da mi ne zadaje previse muke, i sve dok ne razmisljam dotle ne vegetiram i sve dok disem neku glupost cu da napisem:)

Prekrasno. I ja sam voda. Ponekad mirna, ponekad divlja. :)

kao uvjek....prekrasno...

Luis, Marino, kismet i Norah, zbog vas sam tu :)) hvala vam puno
što me pratite :))

koliko civilizacija u jednom odvojku poetske misli... neobično. bogato. kao da nisi znala koju stranu svijeta izabrati; uputiti pogled njemu što zapravo jest prema suncu, ili se okrenuti prema sigurnom- zalazećem, svakodnevno popodnevno umirućem... ma baš neobično. sviđa mi se jako. o ovoj ćemo pjesmi na kavi popričati :))) pusa, mila

znači li biti sunčev sin iz zemlje zalazećeg sunca živjeti punim plućima?? jer ako znači, definitivno bi mi dobro došla jedna reinkarnacija u sunčevu kći... :))) :***

e draga moja Očalice koliko nas dvoje još kava moramo popiti eeee tisuće i tisuće ;)) :***

ok
zašto baš kraljevskim rukama
možda ima kraljevsku kobru
jel tako

Ajme Charlie, pogodio si skriveni erotski element hehe.