Baba Dara vs Sikopata Jerotije

Nasilnici imaju potrebu osjetiti kontrolu i moć nad drugima te im ponekad nedostaje suosjećanja za žrtve. Prkosni su, sukobljavaju se s odraslim osobama, antisocijalni su i skloni kršenju školskih pravila. Često su skloni ljutnji i ''lako eksplodiraju''. Teško se nose s frustrirajućim situacijama. Vrlo često su i sami nasilnici bili žrtve fizičkog zlostavljanja i nasilništva u školi (ili u obitelji)! Mogu biti ljuti i uznemireni zbog situacije u školi ili kod kuće. Uglavnom biraju žrtve koje su sitnije, mlađe, slabije, povučenije i pasivnije od njih. Neki nasilnici uopće ne razumiju kako se žrtve osjećaju i koliko im zastrašivanje šteti. Lako se uvrijede i često doživljavaju agresiju prema sebi čak i kad nije prisutna. Napadač ne mora nužno biti uključen u čin nasilja, može biti organizator grupe, tj. poticati i nagovarati druge da se nasilno ponašaju. Obično ne vole školu i nisu se na nju adaptirali, imaju lošu samokontrolu, neosjetljivi su na osjećaje drugih ljudi. Dok neki nasilnici uživaju u agresiji, osjećaju se sigurnima i prihvaćeni su među vršnjacima, drugi imaju slabiji školski uspjeh, manje su popularni kod svojih vršnjaka i osjećaju se manje sigurnima. U nekim situacijama i sami nasilnici postaju žrtve. Nasilnici uvijek uspiju pronaći način zastrašivanja i zadirkivanja koji će najviše uznemiriti žrtvu: zadirkuju zbog težine, izgleda, boje kose, obitelji, popularnosti, uloženog truda, disleksije, dispraksije, religije, zbog položaja u društvu, ljubomore na žrtvu… Upozoravajući znakovi nasilničkog ponašanjaRoditelji čija djeca pokazuju niže navedene znakove trebali bi razgovarati sa stručnjakom koji će im pomoći u shvaćanju djece i savjetovati ih u prevenciji nasilnog ponašanja.Znakovi kod male djece i predškolske djece

napadaji bijesa koji traju dnevno duže od 15 minuta i ne može ih nitko smiriti (roditelji, članovi obitelji…), na kraju im ''popuste''
prisutni su ispadi agresije često bez razloga
impulzivni su, neustrašivi i energični
konstantno odbijaju pravila i slušanje odraslih
nisu vezani za roditelje; na nepoznatom mjestu ne traže i ne odlaze do roditelja
često gledaju nasilje na televiziji, uživaju u nasilnim temama ili su zlobni prema vršnjacima
Znakovi kod školaraca

imaju lošiju pažnju i koncentraciju
često ometaju školske aktivnosti
imaju loš uspjeh u školi
često upadaju u tučnjave s drugom djecom
na razočarenja, kritike i zadirkivanje reagiraju izuzetnom ljutnjom, krivnjom i osvetom
često gledaju nasilne filmove i igraju nasilne igrice
imaju malo prijatelja te su često neprihvaćeni zbog svojeg ponašanja
sklapaju prijateljstva s drugom djecom koja su poznata po agresivnosti i neposlušnosti
konstantno se suprotstavljaju odraslima
zadirkuju i draže životinje
osjećaju se frustrirano
djeluju kao da ne suosjećaju s drugima
Znakovi kod adolescenata

ne poštuju autoritete
nedostaje im suosjećanja za osjećaje i prava drugih
probleme rješavaju nasilnim ponašanjem
postižu loš školski uspjeh i markiraju bez razloga
isključuju ih iz škole
koriste alkohol i droge
sudjeluju u tučnjavama, krađama i uništavanju javnog vlasništva

 

 
 
 

Da, ti tipovi postoje, konačno smo ih počeli prepoznavati kao poseban, ne baš poželjan entitet. Novija istraživanja pokazuju da se radi o poremećaju u funcioniranju mozga, a ne, kao što mnogi dobronamjerni psiholozi i psihoanalitičari tvrde - "nedostatku samopouzdanja i strahu" koji onda isti kompenziraju nasiljem. Iz te škole je potekao pristup pun "razmijevanja i dobrote" za razbojnike. O tempora, o mores !